Zdravstvo kao industrija ili kao socijalna kategorija?


Autor/Izvor: SUPRA

Objavljeno: 23.05.2013.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Zdravstvo kao industrija ili kao socijalna kategorija?

Konferencija Health Care Business Arena održana 23. svibnja 2013.

 

Evo slike hrvatskog zdravstva kako to vidi jedan od sudionika  konferencije Health Care Business Arena održane 23. svibnja u zagrebačkoj Esplanadi: U našem zdravstvu je stanje kao kad bi s ogromnom košarom hodali po Dolcu, trpali u nju sve što vam se svidi  dok kumice trče za vama i viču “Ej, plati!”.... Na jednoj strani autarkične zdravstvene organizacije u javnom vlasništvu koje na sebe troše i do 80% zdravstvenog budžeta a na drugoj strani pacijenti koji očekuju najskuplje lijekove i  dostupnost zdravstvenih usluga bez listi čekanja. Prvi zaboravljaju da nisu sami sebi svrha već da bi pacijent trebao biti u središtu zdravstvenog sustava. Drugi misle da imaju prava na sve jer ne znaju koliko to košta, kao da im treba prevoditelj .... K tome, hrvatski  pacijent nema mogućnost izbora.  U susjednim zemljama pacijent dobije vaučer i bira prema kvaliteti. Ishod je “Money follows the patient” pa tako korisnici zdravstvenih usluga reformiraju zdravstveni sustav i u konačnici odlučuju koja će se bolnica zatvoriti jer ih ne zadovoljava. Ili koji će lijek biti izbačen s Liste…

 

Ovo je samo dio komentara sudionika konferencije o poslovanju u zdravstvu održane 5 tjedana uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Nakon 1. srpnja nas očekuju velikih promjena upravo u sektoru zdravstva. Zdravstvo je jedini segment našeg društva koji nije prošao tranziciju. U zdravstvu su svi pokušaji reforme propadali dok su se dugovi  gomilali pa u nekoliko navrata sanirali iz sredstava poreznih obveznika. Zašto? Jer se niti jedna vlada do sada nije imala snage suočiti s pitanjem: Kakvo zdravstvo želimo i kakve su nam mogućnosti? Želimo  li  zdravstvo kao industriju ili zdravstvo kao socijalnu kategoriju?

 

Filip Glavan, konzultant A.T. Kearney-Slovenija je govorio o  globalnom poimanju zdravstva kao biznisa koji će sljedećih desetak godina biti najstabilnija industrija razvijenog svijeta. Investitori će ulagati u zdravstvo, ponajviše zbog toga što ono ne ovisi o ekonomskim trendovima već o zahtjevima tržišta utemeljenim na primarnim potrebama građana („čovjek se rodi i umire a između toga je najvažnija briga o zdravlju“). Glavan stoga koristi pojam “industrija zdravstva“. Kearneyjev konzultant je govorio o globalnim trendovima u segmentu zdravstva a mi izdvajamo one koji bi u Hrvatskoj mogli imati najviše odjeka:

  • zdravstveni osiguravatelji će odlučivati o načinu liječenja a ne isključivo liječnik. Uloga liječnika će se promijenit na način da ostali djelatnici u sustavu zdravstva   preuzimaju odgovornost za liječenje pacijenta dok će liječniku opće prakse ostati  uloga koordinatora. To je neizbježno jer  sadašnji zdravstveni sustavi nisu financijski održivi.
  • pojavit će se  novi modeli zdravstvene skrbi  u kojima će (ne)odgovornost zdravstvenih osiguranika/pacijenata za vlastito zdravlje biti nagrađena ili sankcionirana. Njemački zdravstveni osiguravatelji već danas daju poticaj  prevenciji. Jedan od načina je da na primjer, osiguranicima koji 2 puta godišnje idu na preventivni pregled, pokrivaju sve stomatološke usluge.
  • prekogranično zdravstvo u Europskoj uniji  i medicinski turizam u svijetu, imat će snažan i brz učinak na racionalizaciju zdravstvenih sustava. Ekstrenmni primjer je cijena zdravstvenih usluga koja je sada u nekim slučajevima čak 20 puta jeftinija u Indiji u odnosu na Sjedinjene Američke Države.

Pomoćnik ministra zdravlja Luka Vončina, donio  je novost  da se za potrebe financiranja strateških ciljeva hrvatskoga zdravstva, pri Ministarstvu zdravlja uspostavlja novi sektor zadužen za korištenje EU fondova.

 

O organizacijskom ustroju i financiranju zdravstvene skrbi  bilo je riječi na  panel diskusije  uz moderiranje redovitog profesora na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Stipe Oreškovića.  U diskusiji su sudjelovali:  S. Varga, S. Pogorilić, M. Huić, M. Kosanović, M. Portolan i J. Herceg.

 

Na pitanje kako definirati hrvatsko tržište zdravstva, odgovor je pokušao dati ravnatelj Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Siniša Varga: „Ono što je Ustavom i zakonima RH zajamčeno građanima po pitanju zdravlja neusklađeno je financijskim mogućnostima RH. Postoji  dugogodišnji raskorak (gomilanje dugova) te treba ili smanjiti obim zdravstvenih usluga ili povećati financijska sredstva. A ovo drugo je  danas u doba recesije ili čak depresije teško ostvariti jer nema privrednog rasta, ni rasta  zaposlenosti.”

 

Jedan od problema zdravstvenog sustava u kontekstu financijske neodgovornosti je i to što je hrvatski zdravstveni sustav kompilacija 3 do 4 modela. Beveridge i Bismarck modeli su ad hock nadograđivani parcijalnim rješenjima a dio panelista se slaže u ocjeni da je od svakog  modela izgleda - preuzeto ono najlošije - jer se ne zna tko je financijski agent, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo financija….

 

Hrvatsko zdravstvo godinama gomila dugove. Čak 6 sanacija sa više od 13 milijardi u zadnjih 13 godina! Svjetska banka kaže 5.8 % BDP-a, odnosno 18 milijardi kuna dok je naš zdravstveni budžet  22 milijarde a ono što bi se moglo nazvati “košaricom  usluga iz obveznog zdravstvenog osiguranja”  košta vjerojatno  između  25 i 28 milijardi jer u njoj “nema što nema”.

 

Sani Pogorilić iz Hrvatske udruge inovativnih proizvođača lijekova smatra da zakonodavac treba na hrvatsko tržište zdravstva pustiti  privatne zdravstvene  osiguravatelje  pod kontroliranim uvjetima. No to je isključivo političko pitanje u domeni Vlade.

 

Za 5 tjedana ulazimo u Europsku uniju u kojoj je uobičajeno  privatno  zdravstveno osiguranje. Ili primjer Japana, tamo je  sramota koristiti javno zdravstvo ako imate solidna primanja  jer javno zdravstvo je za socijalne slučajeve i srednji niži sloj.

 

Milka Kosanović iz Udruge proizvođača lijekova u HUP-u apelira na kreatore hrvatske gospodarske i zdravstvene politike da prihvate domaće proizvođače lijekova kao partnere sustava  koji  su do sada podmetnuli leđa i doprinijeli održivosti sustava zdravstva te isporučivali lijekove bez obzira na velika kašnjenja s naplatom. No, negdje treba napravit rez i znati da je tu kraj! Konstantno se radi pritisak na proizvodače lijekova. U HUP-u je 8 farmaceutskih  kompanija s oko 5 000 zaposlenih. Oni bi vjerojatno morali razmišljati o stavljanju  ključa u bravu da nemaju prodaju i u inozemstvo. “Ne dalje raditi pritisak, jer tko će zapošljavati?”- kaže gđa Kosanović.

 

Mate Portolan, iz  Hrvatske udruge ljekarnika, govorio je o dugogodišnjoj bolnoj temi, dugovima države za lijekove. Zakon o financijskom poslovanju koji je u primjeni od 1. siječnja 2013., nije  poboljšao stanje. Država i HZZO i dalje probijaju rokove plaćanja, te se povećava dug prema ljekarnama i veledrogeristima. Veledrogerije su izračunale da su do sada platile sveukupno 1. 000. 000. 000 kuna  zateznih kamata za zakašnjela plaćanja lijekova a to nisu prevalile ni obračunale nikome…

Predsjednik Udruge veledrogerija pri HGK Jasminko Herceg je podsjetio da do ulaska u EU ima još samo 5 tjedana a zakonodavac nije riješio mnoga životna pitanja. Od 1. srpnja se ukidaju  konsignacijska skladišta pa je nepoznato kako  će se dopremati lijekove u Dubrovnik jer se to do sada provodilo izvozom preko dijela teritorija Neuma.

Mirjana Huić iz Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu i socijalnoj skrbi govorila je o neiskorištenim mogućnost racionalizacije velikog dužnika-hrvatskog zdravstva. Postoji učinkovit i dokazan alat a zove se procjena zdravstvenih tehnologija. Navela je primjer Kanade u kojoj je primjenom procjene 22 zdravstvene tehnologije napravljena ušteda od 27 milijuna kanadskih dolara. Hrvatska Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu bi mogla primijeniti taj alat da je njen osnivač osigurao barem zakonski okvir koji dionike zdravstvenog sustava obvezuje na primjenu procjena zdravstvenih tehnologija. No, osnivač ove Agencije - Republika Hrvatska, odnosno Vlada – to nije učinila.

Komentirajući najavu donošenja  master plana hrvatskih bolnica do rujna,  moderator Stipe Oreškovića, profesora na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, konstatirao je da je reforma bolničkog sektora  izuzetno zahtjevna. Malobrojni su primjeri u svijetu gdje je to uspjelo. Pozitivan je primjer Štajerska koja je provela reformu i bolnice prilagodila potrebama  21 stoljeća.  Oni imaju 2 milijuna stanovnika i smanjili  su broj bolnica s 22 na 19. No, reforma bolnica je prvorazredno političko pitanje i ona nije izvediva  dok iza nje ne stoji Vlada ali i opozicija i pacijenti…,

 

U nastavku Konferencije, na drugoj panel diskusija  bilo je govora o investicijama u zdravstvenom sustavu. Svoja iskustva i stavove iznijeli su:

  • Nikica Gabrić, osnivač i ravnatelj Specijalne bolnice za oftalmologiju Svjetlost 
  • Mladen  Jukić, glavni direktor  Poliklinike Sunce,
  • Nevenka Kovač, predsjednica Hrvatske udruge privatnih poliklinika, bolnica, lječilišta i ustanova za zdravstvenu skrb pri HUP-u  i ravnateljica Specijalne bolnice Sv. Katarina,
  • Andrija Lalić, član Uprave Apipharma

Profesor  Gabrić  je istaknuo nedostatak lidera s jasnom vizijom - kako u hrvatskoj politici -tako i u drugim područjima:  ”Hrvatskoj trebaju lovci a ne ratari. Lovci koji svakoga  dana iznova idu u lov a ne ratari koji pola godine miruju i čekaju da im s neba padne kiša ili grane sunce.”

 

Uspoređujući privatno i javno zdravstvo, rekao je da u javnom zdravstvu ne koriste mogućnosti i resurse koje imaju jer su ovisni o budžetu, zajamčen im je  siguran priliv javnog novca i pokriće dugova koje naprave neracionalnim poslovanjem. Nekada je postojala tradicija da u velike hrvatske kliničko-bolničke centri dolaze pacijenata iz – danas susjednih država. No, sada naši centri ne poduzimaju nikakve marketinške mjere da ih vrate. A velika prednost je nepostojanje jezične barijere, blizina te dobra opremljenost.

 

Za razliku od njih, organizacije u privatnom vlasništvu u sektoru zdravstva, neprestano poduzimaju investicijske i marketinške mjere za nova tržišta.  U tom kontekstu su spomenuta ulaganja Bolnice Svjetlost i Apipharma teške nekoliko milijuna eura.

 

Zdravstvene organizacije u privatnom vlasništvu, neprestano poduzimaju i marketinške mjere radi  privlačenja klijenata  iz inozemstva pa  oni već sada ponegdje čine 30% u odnosu na hrvatske pacijente. Jedna od takvih mjera je i osnivanje zdravstvenog klastera s 10 privatnih bolnica i poliklinika, radi  zajedničkim nastupom na tržištu, specifično u kontekstu nadolazećeg “prekograničnog zdravstva”. Klaster će uključivati i turističke agencije i obrazovne institucije ali i lokalne zajednice poput gradova koji žele osigurati zemljište za zdravstvenu namjenu. Pri tom zdravstveni klaster ne očekuju nikakvu  pomoć od države, samo žele da država  ne postavlja barijere već omogući lojalnu tržišnu utakmicu sa zdravstvenim organizacijama u javnom vlasništvu.

 

Još jedan od projekata usmjerenih industriji zdravlja koja nudi  najveća šansa za zapošljavanje je  “Hrvatska kao Florida”. Njime se želi privući ljude treće dobi iz sjeverne Europe. Ponudio bi im se  polugodišnjeg boravak u klimatski atraktivnijoj Hrvatskoj uz korištenje zdravstvenih usluga. Model je to po uzoru na Floridu koja ima 10 milijuna stanovnika, no u zimskoj polovici godine se taj broj upetostruči a glavni priliv je upravo od zdravstvene industrije.

Na Konferenciji je još bilo govora i  o temi  E-zdravstvo kao poluga uspostave održivog zdravstvenog sustava.

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.