*Dan Planeta: uski krug egzistira na eko aktivizmu i ne trpi investore


Izvor: ZJZ

Autor/Izvor: SUPRA, Večernji list 220613

Objavljeno: 21.04.2014.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

*Dan Planeta: uski krug egzistira na eko aktivizmu i ne trpi investore

Ekološki aktivizam sveden je na poticanje histerije. Treba li stoga čuditi da si pojedini ekolozi ne mogu priuštiti to da veli­ki investicijski projekti krenu u realizaciju?

 

Povodom Dana planete Zemlje, prenosimo komentar Marka Biočine iz Večernjeg lista od 22. lipnja 2013.,  o posljedicama profesionalizacije  ekoloških aktivista, kad  (ne)uspjeh  njihovih akcija  dovodi u pitanje  egzistenciju.

 

„Koliko će preuranje­nih smrti hrvatskih građana izazvati  Zakon o strateškim investicija­ma? Odgovor na ovo pita­nje, s obzirom na prethod­na iskustva, uskoro bismo mogli dobiti od Zelene ak­cije, udruge profesionalnih ekoloških aktivista koji su, ne tako davno, uz pomoć Greenpeacea pedantno pobrojili 680 mrtvih ljudi koji će biti bilanca rada termo­elektrane Plomin C, ako se sagradi. Zbrojili su i 36.000 bolesti dišnog sustava te 2.670 napadaja astme….

Od Zelene akcije - nacional­nog začetnika morbidnog trenda prebrojavanja bu­dućih leševa - javnost sad s pravom ima pravo očekivati da im istu bilancu predoči za svaki od budućih razvoj­nih projekata u Hrvatskoj.

Primjerice, koliko će ljudi umrijeti zbog gradnje no­vog terminala zagrebačkog aerodroma. Zračni promet, naime, odgovoran je za oko 4 % ukupnih svjetskih emisija ugljikova dioksida, a očekuje se da će idućih go­dina taj udjel biti udvostru­čen.  

Gradnja novih aerodro­ma neosporno pridonosi po­većanju prometa pa je onda evidentno da će i gradnjom novog terminala u Zagrebu ovdašnji građani na savje­sti imati i što će, primjerice, nesretnim Tahićanima zbog globalnog zatopljenja razina  mora doći još koji centimetar bliže tome da poplavi njihov arhipelag.

U Hrvatsku svake godine dođe oko 12 milijuna turista, znatan dio njih motornim vozilima. Kako svaki automobil, autobus, kamion ili  motocikl u okoliš ispušta određene količine ugljikovoga dioksida, sumpora, kancerogenih NOx-a i brojnih  drugih spojeva, logično je pitanje koliko zagađenje svojim vozilima u Hrvatskoj  proizvedu svi ti turisti.


Koliko ljudi umre ili oboli zbog hrvatskog turizma? Ako ocijenimo da je taj broj prevelik, hoćemo li zabrani­ti turizam? Ili uvjetovati da smiju dolaziti samo oni koji imaju elektroautomobile? Možda da svi parkiraju na granici pa put po Hrvatskoj nastave biciklima?

U konačnici, zar bi svaki građa­nin koji kupi novi automobil trebao  imati i osjećaj kriv­nje jer će u desetak godina korištenja izazvati oboljenje dišnog sustava ili astmu kod nekoliko svojih sugrađana?

Iza ove karikaturalne logike krije se opasna društvena tendencija radikalnog kon­zervativizma koju u Hrvat­skoj posljednjih godina pro­moviraju upravo brojne eko­loške udruge. U demokraciji, bez obzira na to što itko mi­slio o tim idejama, legitimno je zastupati ih i promovirati, ali uz odgovornost. Ekološki aktivisti, naročito Zelena akcija, proteklih go­dina afirmirali su se kao bi­tan društveni faktor, a takva pozicija ne bi trebala biti platforma za destrukciju.

Ipak, svoju poziciju zeleni u Hrvatskoj danas koriste is­ključivo kao polazišnu točku za akcije rušenja onih poli­tika, projekata i mjera koje smatraju štetnima i to, kao što primjer bizarnog perfor­mansa u Plominu pokazuje, potičući histeriju i najniže strasti kod građana.

Naža­lost, hrvatski ekološki akti­visti još nisu pokazali da su sposobni formulirati odr­živu i razumnu proaktivnu platformu svog djelovanja, čak ni u sektorima kojima se intenzivno bave - kao što je energetika. Da takvu strategiju imaju, ne bi se događale komične situacija da se iste udruge u istom trenutku na jednom kraju Hrvatske zalažu za gradnju termoelektrane na plin - fosilno gorivo - a na drugima protive gradnji hi­droelektrana - obnovljivog izvora energije.

Takve nekonzistentnosti ima mnogo, a ekološki ak­tivizam polako ali sigurno u Hrvatskoj postaje gos­podarski sektor, na kojem uski krug ljudi temelji svoju egzistenciju. Treba li stoga čuditi da si pojedini ekolozi ne mogu priuštiti to da veli­ki državni projekti krenu u realizaciju?

 

 

*)22. travnja - Dan planeta Zemlje (Međunarodni dan majke Zemlje)

Ujedinjeni narodi proglasili su 2009. godine 22. travnja „Međunarodnim danom majke Zemlje“. Prihvaćenom rezolucijom pozvali su  na jačanje svijesti da su planet Zemlja i njegovi ekosustavi naš dom, kao i potrebe promoviranja sklada s prirodom. Obilježavanje Dana planeta Zemlje započelo je 1970. godine u SAD-u, kada  je pod vodstvom  senatora Gaylorda Nelsona  održan takozvani „nacionalni skup o okolišu“  na kojima je sudjelovalo više od 20 milijuna ljudi. Dan planeta Zemlje se na međunarodnoj razini obilježava od 1990. godine kada je u manifestacijama sudjelovalo više od 200 milijuna ljudi diljem svijeta, što je dalo  poticaj za održavanju Konferencije UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru 1992. godine.  

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.