125. obljetnica rođenja akademika Andrije Štampara


akademik Andrija Štampar Izvor:wikipedia.org

Autor/Izvor: SUPRA

Objavljeno: 30.08.2013.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

125. obljetnica rođenja akademika Andrije Štampara

Štamparova je definiciju zdravlja - da je zdravlje ne samo odsustvo bolesti već stanje fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja – danas općeprihvaćena

 

Prije 125 godina rođen je Andrija Štampar, pionir socijalne medicine  čiju definiciju zdravlja - da je zdravlje ne samo odsustvo bolesti već stanje  fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja – tek danas uvažavamo. Njegova tri najveća  „start up-a“ su:

  • nakon Prvog svjetskog rata je postavio  temelje javnozdravstvenoj službi i osnovao niz socijalno-medicinskih ustanova u ondašnjoj monarhiji Jugoslaviji,
  • uoči Drugog svjetskog rata, sredinom tridesetih,  kao  savjetnik kineske vlade radio je na organizacije zdravstvene službe Kine,
  • nakon Drugog svjetskog rata izradio je ustav Svjetske zdravstvene organizacije  te je 1948. predsjedao Prvoj svjetskog zdravstvenoj skupštini u Ženevi.

Andrija Štampar rođen je 01.09.1888. u mjestu Drenovci kraj Slavonskog Broda. Studij na zahtjevnome Medicinskom fakultetu u Beču je završio u rekordnom roku iako je istovremeno bio izuzetno angažiran kao građanski aktivist na zdravstvenom prosvjećivanju te je držao niz javnih predavanja u Beču i domovini i objavio oko 70 članaka i brošura.

Po svršetku studija radi kao civilni liječnik (Karlovac,  Nova Gradiška 1911.- 1917.)  da bi u Prvom svjetskom ratu bio  mobiliziran  i  raspoređen za liječnika austrougarske vojske u Sisku a zatim u zarobljeničkom logoru u Mauthausenu.

Još kao student, formirao  je  jasne (političke) stavove o socijalnoj ulozi  medicine. U ratnom paklu su se ti stavovi još više učvrstili.  Nastupom  mira, Štampar uviđa svoju misiju -zdravstveno prosvjećivanje. Cilj mu je  – ni manje, ni više organizirati  javnozdravstvenu službe u novoj državi tek skalupljenoj iz najheterogenijih područja, opustošenih najprije Balkanskim a onda i Prvim svjetskim ratom… Državu u kojoj je slabo obrazovano  stanovništvo  glađu i bolestima iscrpljeno, bez dovoljno liječnika i zdravstvenih ustanova, državu opterećenu socijalnim problemima..

 

Prvi pokušaj – u ulozi zdravstvenog savjetnika Povjereništva za socijalnu skrb- ne daje rezultate. Štampar uviđa da je u Beogradu centar moći, preuzima inicijativu te se javlja istaknutom higijeničaru dr. Batuta  - koji prepoznaje njegovu  predanost i zanimanju za higijenu i socijalnu medicinu i dubokog uvjerenja o vrijednosti zdravlja za ljudsku zajednicu i – iako bez preporuka - dobiva posao u Ministarstvu narodnog zdravlja.

 

Funkcija je bila visokopozicionirana -  pomoćnika ministra tj. načelnika Odjela za rasnu, javnu i socijalnu higijenu -ali bez budžeta i drugih potrebnih  resursa. No,  Štampar je bio na početku svojih tridesetih, mlad, energičan, uporan te je „ni iz čega“ uz malobrojni tim entuzijasta  u samo  5 godina ostvario pionirski zadatak, „start up“ - postavio je temelje javnozdravstvenoj službi u Jugoslaviji i osnovao niz socijalno-medicinskih ustanova.

 

„U samo  5 godina (u razdoblju do 1924.) osnovano je čak 250 socijalno-medicinskih ustanova: epidemioloških zavoda, domova narodnog zdravlja i zdravstvenih stanica, bakterioloških i antimalaričnih stanica, dispanzera za tuberkulozu, ambulanti za spolne bolesti, školskih poliklinika, ustanova za dojenčad i malu djecu. Osposobljeni su brojni liječnici-higijeničari, osnovane su škole za medicinske sestre u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani i Skoplju. U programe medicinskih fakulteta u Zagrebu i Beogradu uvrštena je nastava iz socijalne medicine (u Zagrebu ju je osobno predavao). Njegovim zalaganjem osnovan je u Beogradu Centralni higijenski zavod, a 1927. u Zagrebu Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja, koja danas nosi njegovo ime“. (izvor:www.stampar.hr)

 

No, uskoro će Štampar – zbog socijalnodemokratskog svjetonazora i sukoba sa zagovornicima profitne medicine –biti uklonjen iz Ministarstva i s  nepune 43 godine života   umirovljen.

Iz Beograda se vratio se u Zagreb s  namjerom da kao redovni profesor na Medicinskom fakultetu predaje socijalnu medicinu (budući da je to radio kao naslovni izvanredni profesor od 1922. godine). No, beogradska centralna državna administracija uskratila je suglasnosti potrebne za napredovanje.

 

Štampar je otišao  izvan države. Higijenska organizacija Društva naroda (preteča današnjeg UN-a), angažirala ga je da kao gostujući profesor drži predavanja na medicinskim školama, fakultetima i zdravstvenim ustanovama u mnogim europskim državama.

 

Od 1933. do 1936. godine  kao stalni savjetnik kineske vlade radi na poslovima organizacije zdravstvene službe Kine.

 

Tijekom 1936/37. kao član specijalne komisije dobiva zadatak od Društva naroda da proučava ustroj i djelovanje higijenskih zavoda i škola narodnog zdravlja u Europi.

 

U SAD-u  provodi  1938. i 1939. godinu i kao gostujući profesor  sveučilišta Harvard i Rockefellerove fundacije drži brojna predavanja na najjačim medicinskim fakultetima u SAD-u, a tijekom 1938/39. radi kao profesor na Kalifornijskom sveučilištu.

 

Uoči Drugog svjetskog rata se vraća u Zagreb  budući da je napokon  potvrđen za redovitog profesora higijene i socijalne medicine  na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Već slijedeće godine izabire se za dekana  te se posvećuje reformi medicinske nastave i organizira socijalno-zdravstvenu zaštitu studenata Sveučilišta u Zagrebu.

 

U travnju 1941. uhapšen je  i interniran u Grazu,  gdje ostaje do kraja Drugog svjetskog rata. Nakon rata 1945. vraća se u Zagreb gdje ponovno preuzima katedru, upravu Škole narodnog zdravlja, a 1946. god. postaje rektorom zagrebačkog Sveučilišta a 1947. postaje  redovitim članom i predsjednikom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU).

 

Od 1945. radi na osnivanju Svjetske zdravstvene organizacije i uređuje njen Ustav, sudjelujući pri formuliranju definicije zdravlja: Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti. U srpnju 1946. na konferenciji u New Yorku izabran je za predsjednika Interimne komisije koja je sve do 6. travnja 1948. obavljala poslove Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). U ljeto 1948. predsjedava Prvoj svjetskoj zdravstvenoj skupštini u Ženevi kada je prihvaćen ustav SZO koji je izrađena pod njegovim vodstvom.

Kao dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1952 do 1957.). provodi cijeli niz reformi. Uvodi novi režim studija, pa od tada studij medicine službeno traje 6 godina budući  da je tu uključen i jednogodišnji praktični staž liječnika. Uvodi nove kolegije poput medicinske statistike i Uvoda u medicinu. Pod okriljem fakulteta osniva Višu školu za medicinske sestre. Potiče a zatim i sudjeluje u osnivanju Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Na čelu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti ostaje do svoje smrti 1958.godine.

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.