Kemoterapija bez ružičaste vrpce*). Kada psihoonkologija?


Autor/Izvor: SUPRA

Objavljeno: 29.10.2013.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Kemoterapija bez ružičaste vrpce*). Kada psihoonkologija?

Pismo čitateljice I. Radan iz Zagreba, objavljeno u rubrici Pisma,reagiranja, polemike u Večernjem listu od 11. listopada

 

 „Početkom ove godine mojoj sestrični je  dijagnosticiran  karcinom dojke. Operirana je vrlo brzo… u Institutu za tumore kod vrhunskog doktora, za kojeg imam samo riječi hvale. Čovjek zna svoj posao, a usto je jako ljubazan, pažljiv, sabran i naklonjen svojim pacijentima i trebao bi biti uzor svim drugim liječnicima.

Nakon operacije uslijedila je kemoterapija i - borba. Nažalost, pacijenti umjesto da se bore da ostanu normalni dok prolaze kroz sve to kako bi izvukli živu glavu, sjede u čekaonicama na propuhu i po deset (10) sati.

Ne krivim nikoga, već sustav koji je zakazao i koji treba promijeniti. Sestrična je dospjela u ruke onkologa kojeg zovu Grof Drakula - žene koje su bile njegove pacijentice znat će o kome se radi –jer gospodin uopće ne komunicira s pacijenticama. Dakle, apsolutno nikakve obavijesti. Hej, ljudi, radi se o citostaticima, a ne o andolima!

I što sada? Mi smo srećom informatički pismeni, fakultetski obrazovani ljudi, koji su pročitali sve o mogućim nuspojavama, sve o tome kako smanjiti side effects. Ali što je s gospođama koje su sjedile s mojom sestričnom i kojima vise upitnici iznad glave.

Da, doktor je rekao da neće biti mučnina ni povraćanja ni bolova ni gađenja na hranu... Doktor je rekao da su to izmišljotine iz medija, a onda su se te jadnice susrele sa svim navedenim. Ne neću ih zvati jadnicama. To su najveći borci koje sam upoznala, te žene, svaka sa svojom pričom, trebale bi svakog dana na TV-u učiti mlade ljude kako se u životu sve može prebroditi jer one su uspjele, jer one su heroji. Dok ih gledam kako se, unatoč tom jadnom sustavu koji apsolutno ne skrbi o njima, ponosna sam svaki put kada razgovaram s jednom od njih jer su hrabre. Uglavnom su to majke, žene ili mlade djevojke koje su tek zakoračile u svijet odraslih i ostale zatečene bolešću koja im se događa.

Zamislite što se tim ženama događa u glavi, od kemoterapije, od emocija, jer njihov je život u trenutku stubokom promijenjen. Nikada više te žene neće biti iste. Uvijek će postojati strah za dalje - jer đavo uvijek vreba.

A mi u Hrvatskoj, osim Udruge sve za nju/ženu (u kojoj su se žene same okupile i pomažu si), nemamo osmišljen sustav psihološke pomoći ili psihijatrijske iako se zna da je opasnost od depresije tijekom liječenja 99 %. Ne, mi to nemamo. Ne samo da nemamo, nego onkolozi s kojima sam se ja susrela kažu što će ti psiholog ili psihijatar ili tablete za smirenje. Kažu, gospođo, samo nastavite svoj uobičajen život kao dosad. Tragikomično. Pacijenti koji su na bolovanju zbog takve dijagnoze padaju na minimalac. Ljudi moji, pa to su ljudi koji imaju rak!

Da, ima onih koji lako podnose citostatike, ali ima još više onih koji primaju AC terapiju (Red Devil) i jedino što si mogu priuštiti jest da se mole Bogu da prestane ta agonija.... I onda se takve bolesne ljude baca na minimalac.

Kada nazovete HZZO i pitate zašto je tome tako, odgovor je da je to netko napisao u nekom pravilniku… U Zagrebu, Institutu za tumore, na pregled, vađenje krvi, radioterapiju, čeka se satima i satima, dok su, primjerice, u Splitu na onkologiji sve prilagodili pacijentu da mu bude lakše. Ako je to uspjelo splitskom ravnatelju, zašto to ne učini i zagrebački?

Moja sestrična nije jedina u ovoj priči, nego i mnogi oboljeli od karcinoma, a taj broj svakog dana sve više i više raste. Isto tako, dovoljno je preletjeti pogledom preko američkih, australskih, njemačkih internetskih stranica za borbu s karcinomom na kojima se može vidjeti koliko je udruga za pomoć oboljelima. Imaju udruge za psihološku pomoć, udruge za pomoć oko djece oboljelih, udruge za pomoć u vezi s hranom, udruge za pomoć u vezi s financijskom situacijom. I mi smo ušli u Europu, zar ne? I da, na ovo bi ministar zdravlja rekao kako se u svijetu kemoterapija plaća, a on je toliki humanitarac da to u Hrvatskoj nudi besplatno. To nije istina jer naši ljudi za zdravstveno osiguranje odvajaju itekako velik dio plaće." (Pismo čitateljice I. Radan iz Zagreba, objavljeno u rubrici Pisma,reagiranja, polemike u Večernjem listu od 11. listopada).


*RUŽIČASTA VRPCA   I  LISTOPAD (mjesec  posvećen borbi protiv raka dojke)

Ružičasta vrpca je simbol kampanje kojom se u cijelom svijetu obilježava međunarodni mjesec borbe protiv raka dojke.  Listopad je u cijelom svijetu posvećen borbi protiv ove zloćudne bolesti od koje godišnje obolijeva veliki broj žena svih životnih dobi. U Hrvatskoj se kao i u svijetu, zahvaljujući brojnim  udrugama i  inicijativama, tijekom listopada provodi niz aktivnosti, projekata i edukacijskih programa s namjerom da se kod žena podiže svijest o brizi za vlastito zdravlje i o prevencije zloćudne i kronične bolesti kao što je  rak dojke.

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.