Zdravstveni Schengen-Hrvati mogu birati liječenje u EU


Autor/Izvor: SUPRA

Objavljeno: 28.10.2013.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Zdravstveni Schengen-Hrvati mogu birati liječenje u EU

Direktiva 2011/24/EU o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti

 

Od 25. listopada i hrvatski građani  se mogu liječiti u cijeloj EU shodno Direktivi  2011/24/EU  koja je nastala  nakon što je Sud EU utvrdio da  i zdravstvena zaštita (usluge) spada u okvi­re temeljnog načela slobode pružanja usluga i konkurencije. Naime, jedno od najvećih dostignuća EU je zajedničko tržište i  4 slobode: kretanja robe, ljudi, usluga i kapitala te princip natjecanja (konkurencije).

 

No, načelna sloboda izbora liječenja bilo gdje u EU uvjetovana je  troškovnim aspektom. Cijene zdravstvenih usluga sužavaju pacijentima izbor i djeluje kao ograničavajući fak­tor za takav izbor liječenja. Tako će Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) refundirati  svom osiguraniku  trošak, ali ne po stvarno plaćenoj cijeni u inozemstvu, već po hrvat­skom cjeniku. Primjerice, ako hrvatski pacijent  neku zdravstvenu uslugu  u inozemstvu plati 400 eura, a ona u Hrvat­skoj stoji 200 eura, od HZZO-a će dobiti samo polovicu, odnosno 200 eura koliko ta zdravstvena usluga „vrijedi po cjeniku HZZO-a“.

Drugi ograničavajući faktor za hrvatske pacijente je činjenica da  pacijenti drugih država EU mogu kori­stiti i usluge neugovornih privatnih ordinacija u Hr­vatskoj i u svojoj matičnoj državi i za to tražiti povrat novca, dok hrvatski paci­jenti i dalje ne mogu tražiti povrat troškova ako su bili kod neugovornih privatnih liječnika u Hrvatskoj *). Naime, dok su stare članice EU redom poticale razvoj privatnog zdravstvenog sektora i jačale suradnju privatnog i javnog zdravstvenog sustava – u Hrvatskoj se događalo suprotno jer je državna zdravstvena administracija donosila odluke koje idu u smjeru sve naglašenijih neravnopravnih uvjeta na tržištu na štetu privatnih zdravstvenih poslovnih subjekata. To  je protivno  praksi zemalja Europske unije i u konačnici loše za pacijente - korisnike usluga zdravstvenog sustava.

Do petka, 25. listopada 2013., svaka je  zemlja članica EU imala obavezu da Direktivu 2011/24/EU  integrira u svoje nacionalno zakonodavstvo te  osigura "centralno mjesto sa svim informacijama o pružateljima zdravstvenih usluga te zemlje". Hrvatska je krajem lipnja usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti te time integrirala Direktivu o pravima pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti. Međutim, "centralno mjesto sa svim informacijama o pružateljima zdravstvenih usluga u RH"  trenutno još uvijek ne funkcionira. Naime, iako je na dan stupanja na snagu  Direktive 2011/24/EU, HZZO pred­stavio svoju novu web stra­nicu s detaljnim informaci­jama o ugovornim i neugovornim liječnicima, ista još uvijek nije u potpunosti u funkciji *). Zbog velikog broja pristupa toj stranici - ona radi otežano.

 

Stoga u nastavku prenosimo samo grube konture prekograničnog korištenja zdravstvene zaštite za hrvatske građane. (Izvor: Dubravka Pezelj Duliba, pomoćnica za zdravstvenu zaštitu ravnatelja Hrvat­skog zavoda za zdravstve­no osiguranje)

 

Do stupanja na snagu Direktive 2011/24 EU hrvatski su zdravstveni osiguranici mogli na liječenje izvan zemlje  samo u slučajevi­ma kada potrebno liječenje nije moglo biti obavljeno u našoj zemlji. Od 25. listopada 2013. to se mijenja, hrvatski se građani mogu liječiti u EU:

  • za jeftinije postupke, koji nisu rizični za pacijenta, pacijent može otići na pretragu i/ili li­ječenje u EU bez prethodnog odobrenja HZZO-a  ali uz obaveznu  standardnu proceduru koja dokazuje da postoje  indika­cije za pretragu/liječenje. K tome, za pretragu/liječenje treba biti napisana i uputnica. Tek  s tom uputnicom paci­jent može otići na pregled u Njemačku, Italiju ili neku treću zemlju EU.

U ostalim slučajevima, pacijent treba i dalje tražiti prethodno odobrenje HZZO-a koji će proci­jeniti može li se tražena me­dicinska usluga u Hrvatskoj dobiti u opravdanom roku i, ako može, neće dati odo­brenje. Dakle, prethodno odobrenje HZZO-a se mora  tražiti ako se radi o:

  • bol­ničkom liječenje (pacijent u bolnici mora ostati preko noći),
  • o postupcima za koje se koristi skupa oprema ("odobrenje je potrebno da bi se izbjeglo moguće situacije da skupocjena infrastruk­tura u bolnicama, koju je osigurala država,ostaje ne­iskorištena"),
  • kome će HZZO davati "prethodna odobrenja", koje će dijagnoze dobiti "zeleno svjetlo" za liječenje vani? To nije unaprijed taksativno uređeno. Svaki će se slučaj po­jedinačno vještači. Nije isti medicinski opravdan rok za svaku osobu čak ni s istom dijagnozom (Primje­rice, medicinski opravdan rok je kraći za radno aktivnu osobu koja ima artrozu kuka i želi van na liječenje u odnosu na stariju osobu starije dobi)

Rokovi za povrat novca hrvatskim pacijentima za zdravstvene usluge dobivene u EU:

  • rješenje o pravu na povrat troškova mora se izdati najkasnije u roku 30 dana,
  • novac se treba isplatiti najkasnije u roku 15 dana od izdavanja rješenja, ali po hrvatskom cjeniku, a ne po stvarno plaćenoj cijeni

 

U ovom trenutku već oko 20 milijuna stanovnika EU koristi zdravstvene usluge izvan granica svoje matične države, a 53% u anketi kaže da bi se željelo liječiti u drugim zemljama. (Izvor Večernji list 261013)

 

 

Zdravstveni Schengen- Direktiva 2011/24/EU  hrvatski građani odsad se mogu liječiti u cijeloj EU

Od petka na snazi direktiva EU o prekograničnom korištenju zdravstvene zaštite

 

Od 25. listopada i hrvatski građani  se mogu liječiti u cijeloj EU shodno Direktivi  2011/24/EU  koja je nastala  nakon što je Sud EU utvrdio da  i zdravstvena zaštita (usluge) spadaju u okvi­re temeljnog načela slobode pružanja usluga i konkurencije. Naime, jedno od najvećih dostignuća EU je zajedničko tržište i  4 slobode: kretanja robe, ljudi, usluga i kapitala te princip natjecanja (konkurencije).

 

Međutim,  načelna sloboda izbora liječenja bilo gdje u EU uvjetovana je  troškovnim aspektom.

Cijene zdravstvenih usluga  u praksi sužavaju pacijentima izbor i djeluje kao ograničavajući fak­tor za takav izbor liječenja.  . Tako će Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) refundirat  svom osiguraniku  trošak, ali ne po stvarno plaćenoj cijeni u inozemstvu, već po hrvat­skom cjeniku. Primjerice, ako  hrvatski pacijent   u inozemstvu neku zdravstvenu uslugu plati 400 eura, a ona u Hrvat­skoj stoji 200 eura, od HZZO-a će dobiti samo polovicu, odnosno 200 eura koliko ta zdravstvena usluga „vrijedi po cjeniku HZZO-a“.

Drugi ograničavajući faktor za hrvatske pacijente je činjenica da  pacijenti drugih država EU mogu kori­stiti i usluge neugovornih privatnih ordinacija u Hr­vatskoj i u svojoj matičnoj državi i za to tražiti povrat novca, dok hrvatski paci­jenti i dalje ne mogu tražiti povrat troškova ako su bili kod neugovornih privatnih liječnika u Hrvatskoj*). Naime, d
ok su stale članice EU redom poticale razvoj privatnog zdravstvenog sektora i jačale suradnju privatnog i javnog zdravstvenog sustava– u Hrvatskoj se događalo suprotno jer je državna zdravstvena administracija donosila odluke koje idu u smjeru sve naglašenijih neravnopravnih uvjeta na tržištu na štetu privatnih poduzetnika u zdravstvu a to je protivno  praksi zemalja Europske unije. I u konačnici loše za pacijente -korisnike usluga zdravstvenog sustava.

Do petka, 25. listopada 2013., svaka je  zemlja članica EU imala obavezu da Direktivu 2011/24/EU  integrira u nacionalno zakonodavstvo te  osigurati centralno mjesto sa svim informacijama o pružateljima zdravstvenih usluga te zemlje. Hrvatska je krajem lipnja usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti  i tako integrirala Direktivu o pravima pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti.  K tome u Hrvatskoj je   centralnim mjesto sa svim informacijama o pružateljima zdravstvenih usluga u RH  imenovan  HZZO koji je na dan stupanja na snagu  pred­stavio svoju novu web stra­nicu s detaljnim informaci­jama o ugovornim i neugovornim liječnicima, međutim , *) navodno , zbog velikog broja pristupa stranica HZZO radi otežano. Kako bi Vam olakšali dostupnost informacija, privremeno smo kreirali i zrcalnu kopiju naših stranica (koja je dostupna na ovoj adresi). Intenzivno radimo na optimizac ...

 

U nastavku prenosimo konture prekograničnog korištenja zdravstvene zaštite za hrvatske građane. (Izvor:  Dubravka Pezelj Duliba, pomoćnica za zdravstvenu zaštitu ravnatelja Hrvat­skog zavoda za zdravstve­no osiguranje)

 

Do stupanja na snagu Direktive 2011/24 EU  hrvatski su zdravstveni osiguranici mogli

na liječenje izvan zemlje  samo u slučajevi­ma kada potrebno liječenje nije moglo biti obavljeno u našoj zemlji. Od 25. listopada 2013. hrvatski se građani mogu liječiti u EU.

·         za jeftinije postupke, koji nisu rizični za pacijenta, pacijent može otići na pretragi i/ili li­ječenje u EU bez prethodnog odobrenja HZZO-a  ali uz obaveznu  standardnu proceduru koja dokazuje da postoje  indika­cije za pretragu/liječenje. K tome, za pretragu/liječenje treba biti napisana i uputnica. Tek  s tom uputnicom paci­jent može otići na pregled u Njemačku, Italiju ili neku treću zemlju EU.

 

Prethodno odobrenje HZZO-a mora se i dalje tražiti ako se radi o :

·         bol­ničkom liječenje (pacijent u bolnici mora ostati preko noći)

·         o postupcima za koje se koristi skupa oprema.

Odobrenje je potrebno, objašnjava D. Pezelj Duliba, da bi se izbjeglo moguće situacije da skupocjena infrastruk­tura u bolnicama, koju je osigurala država, ostaje ne­iskorištena.

 

U ostalim slučajevima, HZZO će proci­jeniti može li se tražena me­dicinska usluga u Hrvatskoj dobiti u opravdanom roku i, ako može, neće dati odo­brenje za .

·         dijagnoze koje će dobiti "zeleno svjetlo" za liječenje vani, nisu unaprijed taksativno određene. Svaki će se slučaj po­jedinačno vještači. Nije isti medicinski opravdan rok za svaku osobu čak ni s istom dijagnozom (Primje­rice, medicinski opravdan rok je kraći za radno aktivnu osobu koja ima artrozu kuka i želi van na liječenje u odnosu na stariju osobu starije dobi)

 

Povrat novca  povrat  hrvatskim pacijentima za zdravstvene usluge dobivene u EU:

·         za rješenje o pravu na povrat troškova rok je 30 dana,

·         a potom rok od 15 dana za isplatu novca, ali po hrvatskom cjeniku, a ne po stvarno plaćenoj cijeni

 

 

Prema nekim izvorima, oko 20 milijuna stanovnika EU koristi zdravstvene usluge izvan granica svoje matične države, a 53% u anketi kaže da bi se željelo liječiti u drugim zemljama. (Izvor Večernji list 261013)

 

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.