Inventura 2014.: dal ponovit čestitku-kolumna Kratki espresso?


Autor/Izvor: Večernji list 20131227

Objavljeno: 31.12.2014.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    

Inventura 2014.: dal ponovit čestitku-kolumna Kratki espresso?

„Individualnu čestitku jedni drugima uvijek može­mo smisleno uputiti, jer do­brih želja i barem djelomič­no ostvarivih nadanja poje­dincima nije nedostajalo ni u najgorim vremenima. I u najtežim godinama ratova i kriza rađala su se djeca, netko se sretno zaljubljivao, završavale su se škole, do­nosile značajne životne od­luke.

No zaželjeti Hrvatskoj u cjelini sretnu i uspješnu novu godinu danas djeluje pomalo cinično, jer je, i pri­je nego što je započela, si­rota „nova“ toliko opterećena naslijeđem prošlih godina, koje su je unaprijed iscrta­le, odredile i pritisnule, da bi bilo ravno čudu kad bi u bilo čemu krenula na dobro. To je pitanje golih činjenica i nema veze s pesimizmom i optimizmom. Prije nego se odredimo kao optimisti ili pesimisti u po­gledu sljedeće godine nuž­no je razjasniti sam pojam budućnosti. Budućnost, u pravom smi­slu riječi, je otvoreno vrije­me, vrijeme koje tek treba doći i koje nosi potencijal istinske novosti, nečeg drukčijeg i neočekivanog. Futurolozi su stoga pomalo naivni kad pokušavaju raci­onalno prognozirati buduć­nost... prava budućnost je upravo ono neočekivano, neizračunljivo, nepredvidivo…

Problem nadolazeće godine u Hrvatskoj je što je unutar nje prostor prave budućnosti, dakle potenci­jalnog prijepora između op­timista i pesimista, krajnje sužen. "Budućnost" nam je zadužena i golemim dijelom već unaprijed potrošena. Njeni okviri su krajnje su­ženi nesretnim odlukama i djelovanjima iz prošlosti. Kad se zadužujemo, mi ustvari trgujemo vlastitom budućnošću, prodajemo buduće sebe, svoj rad i ener­giju, u krajnjoj liniji svoju slobodu. Koliko bi se ljudi koji danas u Hrvatskoj gr­caju u kreditima kojima su prije krize naivno kupovali precijenjene stanove pa su se danas našli u situaciji da im rapidno pada vrijednost stana, a raste rata kredita, kad bi moglo, vratilo una­trag npr. onim strojem iz fil­ma Povratak u budućnost i povuklo za uši same sebe iz ne tako davnog vremena opće potrošačke histerije kada se nisu čudili što je npr. kvadrat stana u Zagre­bu bio skuplji nego u Berli­nu?

…Postoje stanja sret­nog siromaštva kao i ona traumatičnog obilja. Uz osjećaj sigurnosti, spokoja, povjerenja u bližnje, za osje­ćaj istinskog blagostanja jako je važna i tendencija. Subjektivno se neusporedi­vo bolje osjeća onaj koji je narastao s 3 na 5, nego onaj koji je pao s 8 na 6.

Materijalno oskudni­ja vremena nisu nužno bila depresivnija, ako su imala nadu u budućnost. Ako ni­šta drugo, teška vremena iz prošlosti imala su demo­grafski potencijal. Jaču so­cijalnu mrežu, velike obite­lji, jake susjedske veze, ko­legijalnu solidarnost. Puka je tlapnja da su tu osigura­vajuću ulogu u modernom društvu preuzele institu­cije. Možda tamo gdje one funkcioniraju. Mi nažalost živimo u društvu u kojem se razvaljuju zadnji tradi­cionalni neinteresni oblici zajedništva, a institucije su sve slabije i nefunkcionalnije. Lijepo zvuči priča kako su nekada garancija spokoj­ne starosti bila djeca, a da­nas su mirovine. No tko će, uz ovakve demografske ten­dencije, za 20 godina puniti mirovinske fondove, i hoće li se, doslovno, uskoro moći preživljavati od hrvat­ske mirovine?...

I što ćemo sad?...

Optimist vjeruje da će se stvari, unutar prostora pra­ve budućnosti kao moguć­nosti novog, nekako ipak razvijati u dobrom smjeru, a pesimist vjeruje i očeku­je suprotno. Neki vole istaknuti kako oni nisu ni optimisti ni pesimisti već "realisti". Ali o tome uopće nije riječ. Pesimizam i optimizam se ne tiču stvarno­sti, već dimenzije u kojoj nije moguće iskalkulirati do kraja kako će nam biti, dakle optimist i pesimist se ne kreću u prostoru znanja ili realnosti već vjerovanja.

Stav prema budućnosti djelomično je i predodređuje, jer optimi­stična pozicija nosi poten­cijal početne poduzetnosti, elana, ali nosi i opasnost razočarenja i depresije ako stvari krenu drugačije.

 

Kod pesimista je suprotno, nje­gova nevoljkost i nevjera u boljitak će ga u startu sputavati, ali ako stvari ne budu tako crne kao što je očekivao, ugodno izne­nađenje daje mu dodatno "gorivo" za djelovanje na poboljšanju situacije.

 

Sto­ga nije lako reći je li bolje biti optimist ili pesimist. Moglo bi se kazati tek ka­ko optimisti vjeruju kako je bolje biti optimist, a pesi­misti pesimist. U tom smislu ću kao nepo­pravljivi optimist reći: 2014. godina će u Hrvatskoj biti grozna, povećavat će se ne­zaposlenost, deficit i zadu­ženost, pljuštat će novi ga­fovi nesposobne vlasti i ra­sti uvjerenje u nedoraslost oporbe da išta bitno izmje­ni, rasti će siromaštvo, ovr­he, beskućništvo, kriminal, otmice, krađe, prosjačenje, samoubojstva, emigracija, ekstremizam, sve moguće vrste konflikta, no sve to je već predodređeno zadnjim godinama pa se radi o pro­tezanju posljedica prošlosti u novu godinu. Zrno prave budućnosti, dakle ono malo prostora 2014. kojeg nismo unaprijed oglodali prethod­nih godina, sigurno će biti dobro.“ (Izvod iz  kolumne Kratki espresso, Nino Raspudić, Večernji list 20131227)

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.