Otvoreni pristup u biomedicini (Open Access Based Medicine), MICC 2014


MICC 2014

Autor/Izvor: MICC*, **,

Objavljeno: 9.06.2014.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Otvoreni pristup u biomedicini (Open Access Based Medicine), MICC 2014

Tradicionalni znanstveni časopisi vs. „Otvoreni pristup u znanstvenom izdavaštvu“ (Open Access), *Prezentacija Jadranke Stojanovski 05.06.2014. na Medical Information Conference Croatia (MICC 2014), **Prezentacija Bojana Macana (MICC 2014)

 

Otvoreni pristup (Open Access) u znanstvenom izdavaštvu, odnosi se na  dostupnost znanstvenih radova i istraživačkih podataka i to kako  tehnološku dostupnost (mrežni pristup?!), tako i financijsku dostupnost (besplatna objava i/ili besplatno korištenje), dozvoljavajući korisnicima slobodno čitanje i ponovno korištenje sadržaja uz jedinu obavezu da se autor propisno citira.

Posljednjih su godina, specifično u biomedicini, sve glasniji zagovornici „otvorenog pristupa“ znanstvenim radovima i istraživačkim podacima, kako bi svima (znanstvenoj, stručnoj i laičkoj javnosti) bio omogućen uvid i raspolaganje znanstvenim radovima i istraživačkim podacima a što bi:

  • pridonijelo  unaprjeđenju ljudskog zdravlja,
  • maksimalnom iskorištenju vrijednosti biomedicinskih istraživanja,
  • ubrzalo proces novih otkrića.

No, u stvarnosti je dostupno tek manje od petine  znanstvenih radovi i istraživačkih podataka.  Prema PubMed-u (upit: "neuroscience")  u 2010. godini je tek 10% radova bilo dostupno u otvorenom pristupu a 2012.  tek  18%  radova.

Biomedicinske informacije i istraživački podaci – najčešće su skupa su i ne-svima-dostupna  roba koja se prodaju  onima koji si ih mogu priuštiti (primjerice farmaceutski sektor). To je razumljivo kada su istraživanja financirana u okruženju privatnog poslovnog sektora. Ograničavanjem pristupa - izdavači dižu cijene istraživačkim podacima i ostvaraju zaradu. No,  mnoga istraživanja su financirana javnim sredstvima pa bi znanstveni radovi i istraživački podaci nastali u tim procesima, morali biti javno dobro.

Tradicionalni znanstveni časopisi vs. OA (Open Access = Otvoreni pristup u znanstvenom izdavaštvu):

Znanstvenici istražuju, pišu, recenziraju - no, copyright predaju izdavaču jer autorska prava imaju 2 komponente: moralnopravnu i imovinskopravnu koja je regulirana ugovorom o prijenosu autorskih prava (eng. Copyright Transfer Agreement; Sherpa/RoMEO *http://www.sherpa.ac.uk/romeo/). U znanstvenom izdavaštva „vrti se veliki novac“:

  • $16x109 profita samo STM izdavači
  • 3 velika izdavača drže 60% tržišta

Zarade izdavača mogu biti ogromne: objava jednog trial-a može časopisu donijeti dodatnu zaradu od $1x106 - primjer NEJM i prodaja 929,400 reprinata "Vioxx trial" farmaceutskoj tvrtki Merck.

 

Zbog toga financijeri imaju ključnu ulogu u tranziciji prema otvorenom pristupu u znanstvenom izdavaštvu:

  • u biomedicinskim znanostima cijena publikacije procjenjuje se na 1% ukupnih troškova istraživanja (Ginsparg-$5)
  • politika javnog pristupa NIH zahtijeva od istraživača da konačnu recenziranu verziju rada koji je rezultat istraživanja na NIH projektu pohrani u PubMed Central odmah nakon objavljivanja (kompromisi i lobi izdavača);
    dozvoljava se embargo 6-12 mjeseci nakon čega rad mora biti javno dostupan,
  • slično uvjetuje i Wellcome Trust (embargo 6 mjeseci),
  • Europska komisija već duže podupire otvoreni pristup publikacijama, a unutar programa Horizon 2020 i daje snažnu podršku i pohrani istraživačkim podacima

 

„Kad su istraživaču tehnološki i financijski dostupni  sveukupni raniji znanstveni radovi i istraživački podatci - značajno se smanjuje rizik da će se sredstva i vrijeme utrošiti na duplicirana istraživanja. Otvoreni pristup pored toga unaprjeđuje suradnju među disciplinama povezujući i oplođujući rezultate iz različitih područja znanosti." (Jan Velterop)


Koristi od otvorenog pristupa:

  • otvoreni pristup unaprjeđuje efikasnost znastvenih postignuća,
  • povećava vidljivost znastvenih postignuća,
  • povećava citiranost autora/znastvenih postignuća,
  • povećava utjecaj znastvenih postignuća,
  • unaprjeđuje suradnju među znanstvenicima i ubrzava istraživačke procese,
  • unaprjeđuje suradnju među različitim područjima/znastvenih postignuća,
  • smanjuje troškove istraživanja, uključujući i one koji se odnose na pretplate na časopise
  • smanjuje jaz između bogatih i siromašnih istraživači i javnost iz manje razvijenih zemalja koji mogu pristupiti i koristiti znanja iz područja znanosti, kao i informacije do kojih ne bi mogli doći obzirom na manjak sredstava za skupe pretplate tradicionalnih znanstvenih časopisa
  • otvoreni pristup poboljšava reputaciju znanstvenih časopisa čineći ih vidljivijim i čitanijim
  • otvoreni pristup je alat protiv plagijarizma

 

Način korištenja OA   (Open Access = Otvoreni pristup u znanstvenom izdavaštvu):

  • GRATIS OA - korisnici moraju tražiti dopuštenje za korištenje koje prelazi ograničenja prikladnog korištenja (eng. fair use). Gratis OA uklanja financijske barijere pristupa, ali ne i barijere dozvola korištenja...
  • LIBRE OA - korisnici imaju dozvolu prijeći ograničenja prikladnog korištenja na određene načine. Libre OA uklanja financijske barijere i dio barijera vezanih uz dozvole korištenja.

 

Način/put ostvarivanja OA (Open Access = Otvoreni pristup u znanstvenom izdavaštvu):

  • ZLATNI put/OA (časopisi)-  publiciranje radova u časopisima koji su dostupni u otvorenom pristupu
  • ZELENI put/OA (repozitoriji) -  samoarhiviranje od strane znanstvenika i izgradnja mreže institucionalnih ili predmetnih repozitorija znanstvenih radova,

 

ZLATNI put/OA(časopisi):  

  • 'pravi OA časopisi' - ne naplaćuju autorima i pronalaze alternativne izvore financiranja
  • 'OA časopisi uz plaćanje' - svoj poslovni model temelje na naplaćivanju objave rada od autora (projekta, ustanove). No,  nerijetko takvi časopisi ipak prihvaćaju i radove iz "zemalja u razvoju" bez naplate - praksa varira od časopisa do časopisa, a recenzenti ne bi (teorijski) trebali znati hoće li autor platiti ili ne
  • 'OA časopisi s kašnjenjem' - embargo od 6 - 24 mjeseca
  • 'hibridni OA časopisi' - miješaju više modela plaćanja ne bi li povećali profit

 

ZELENI put/OA - DIGITALNI REPOZITORIJI U OTVORENOM PRISTUPU (OAR) su mrežne baze podataka koje nude besplatni pristup cjelovitim tekstovima koje pohranjuju bez ikakvih ograničenja vezanih uz pristup (Pinfield, 2005.) Takav je primjerice FULIR-Repozitorij cjelovitih tekstova Instituta Ruđer Bošković (Full-text Institutional Repository of the Ruđer Bošković Institute).

Digitalni repozitoriji u otvorenom pristupu mogu biti:

  • tematski repozitoriji
  • institucijski repozitoriji
  • repozitoriji podataka istraživanja
  • repozitoriji znanstvene literature
  • repozitoriji administrativnih podataka
  • repozitoriji softvera, softverskih kodova i sl.

Vrsta građe koja se pohranjuje u repozitorijima:

  • članci objavljeni u časopisima (preprint, postprint i izdavačev  PDF)
  • članci u zbornicima konferencija
  • poglavlja u knjigama
  • knjige
  • ocjenski radovi
  • obrazovni materijali
  • posteri, prezentacije (s konferencija, predavanja)
  • izvještaji
  • znanstvenoistraživački podaci
  • slikovni, zvučni i video zapisi
  • programska rješenja.

Repozitoriji se obično  temelje na samoarhiviranju radova od strane znanstvenika a najčešće ih administriraju knjižnice. Pojedini radovi mogu imati zabranu pristupa cjelovitom tekstu na određeno razdoblje (‘embargo’).

 

Na koji način  autor može vlastiti rad pohraniti za OA/neke mogućnosti SAMOARHIVIRANJA znanstvenih radova:

  • samoarhiviranje na vlastitim mrežnim stranicama znanstvenika (npr.: dr. sc. Mislav Grgić)
  • samoarhiviranje u institucijskom repozitoriju (npr. Fulir IRB-a)
  • samoarhiviranje u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji – CROSBI
  • samoarhiviranje u predmetnom repozitoriju –npr.: arXiv
  • samoarhiviranje na društvenim mrežama –ResearchGate, Academia.edu

 

Obvezu samoarhiviranja radova (eng. self-archiving mandate), odnosno obvezu znanstveniku da samoarhivira cjeloviti tekst rada u digitalne repozitorije i/ili da objavi rad u OA časopisima - može nametnuti  država, institucije, agencije koje financiraju znanstvene projekte:  

  • Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju RH iz 2013. godine – obaveza pohranjivanja završnih radova i doktorskih disertacija u digitalni repozitorij NSK; Obzor 2020, NIH
  • dio financijskog budžeta projekata može biti namijenjen objavljivanju radova u OA časopisima za pokrivanje troškova publiciranja rada (eng. article processing charges)

 

Interoperabilnost digitalnih repozitorija/OpenAIRE infrastruktura:

  • OpenAIRE agregator - 449 OpenAIRE kompatibilnih izvora (repozitoriji publikacija iznanstvenoistraživačkih podataka, agregatori repozitorija publikacija i znanstvenoistraživačkihpodataka, časopisi i agregatori časopisa)
  • Zenodo (https://zenodo.org/) repozitorij za pohranjivanje publikacija i znanstvenoistraživačkih podataka za znanstvenike čije ustanove nemaju institucijske repozitorije

 

***) MICC 2014 

Medical Information Conference Croatia (MICC) održana je 5. lipnja 2014. a organizirala  su je Središnja medicinska knjižnica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s tvrtkom Wolters Kluwer. Taj je skup  namijenjen liječnicima, znanstvenicima, djelatnicima u medicini i zdravstvu i informacijskim stručnjacima,  studentima  i ostaloj zainteresiranoj javnosti. MICC je konferencija s 10-godišnjom tradicijom a u tom je  razdoblju MICC  tematikom pratio suvremene trendove vezane uz problematiku objavljivanja, pristupa, korištenja, širenja i čuvanja informacija u sustavu znanosti, visokog obrazovanja, istraživanja i zdravstva.

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.