*Dan prevencije suicida: smrti Robina Williamsa i Zvonka Bušića


Autor/Izvor: SUPRA

Objavljeno: 10.09.2014.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

*Dan prevencije suicida: smrti Robina Williamsa i Zvonka Bušića

Razlozi zbog kojih čovjek odluči okončati svoj život su ne­dokučivi. Dva istaknuta čovjeka, glumac Robin Williams i politički aktivist Zvonko Bušić, dvije različite sudbine a isti završetak samoubojstvom…Prenosimo tekst/izvadak iz kolumne “Kratki espresso“ Nino Raspudić, Večernji list, 140814  i 060913

Robin Williams, glumac ( 21. 07. 1951.- 11.08.2014.)

„…Kako je samoubojstvo Robina Williamsa nametnuto kao globalna tema, mediji su iskopali i raspravu s Twittera, u ko­joj islamski ratnici rasprav­ljaju o Williamsu. Jedan džihadist piše kako je kao mali volio Williamsov film Jumanji. Čuđenje američkih komen­tatora nad tim pokazuje potpuno nerazumijevanje svega što se događa, prije svega podcjenjivanje snage islama. Oni smatraju da su islamisti neki kromanjonci ponikli daleko od civilizaci­je, a ustvari su mnogi među njima odrasli u zapadnim metropolama, konzumira­jući iste kulturne proizvode kao ovi što neutješno opla­kuju Williamsa. Zapadnjaci su uvjereni da žive u najboljem od mogu­ćih svjetova, te da stoga borci ISIL-a, da su mogli probati sve blagodati ame­ričke civilizacije, danas ne bi ubijali u ime Allaha, već bi lijepo patili od depresije, zatezali se botoxom i kljukali sedativima.

 

Drugi islamist, u istoj ra­spravi, predbacuje Willi­amsu ruganje s džihadom u stand-up nastupu iz 2002. Upravo u tom neduhovitom nastupu koji se pod nazi­vom "Jihad" može pogledati na youtubeu vidi se sav očaj komičara koji silom nastoji biti smiješan rugajući se s tuđim svetinjama.

 

Mladi islamisti i Williams žive u dva odvojena svijeta. Njegov se čini puno krhkiji i dekadentniji. Nikada u povijesti ljudi nisu imali na raspolaganju toliku ko­ličinu materijalnih dobara, usluga, zaštitnih sredstava kao većina stanovništva na razvijenom zapadu, a isto­vremeno toliko se gušili u nesreći, stresu, depresiji i besmislu.

 

Samoubojstvo Robina Wi­lliamsa bez poruke i smisla baca sjenu na svako buduće gledanje njegovih filmova, jer naknadno više ne gledaš koleričnog veseljka koji se krevelji, galami, zajapuren od viška životnosti i radosti, već depresivnog, nesretnog i izgubljenog čovjeka, čijih se problema okolina sjeti­la tek kad se ubio.

 

S druge strane bombaši samoubo­jice ponikli na Zapadu kao mladi, fizički i emotivno neistrošeni ljudi žrtvuju život na drugom kraju svijeta za nešto što smatraju višim ciljem.

 

Život smrtnika zavr­šava nužno i ovako i onako, i onome koji vjeruje i onome koji ne vjeruje. Ali horizont i smisao življenja smrtnosti je drugačiji. Jednom se on zatvara u besmislenoj konačnosti, drugom se otvara u smislenoj beskonačno­sti, u vječnosti. Provaliju koja dijeli ta dva svijeta povremeno povežu neke tanke, privremene spone poput šehidu dragog filma Jumanji. Priznaje da ga je kao mali volio, ali  je onda odrastao…“ ( Nino Raspudić, Večernji list, 140814)

 

 

Zvonko Bušić, politički aktivist ( 23. 01. 1946. – 01.09.2013.)

„Zvonku Bušiću u jednom je trenutku očito nestalo životnog "goriva"… Kakav je to kobni kratki spoj, čudna ravnoteža motiva, straha od smrti i života, samoće, nade, znaju samo oni koji su došli do te crte. Nama tu ostaje šutnja. Smrt Zvonke Bušića gubitak je za Hrvatsku, prije svega jer nije stigao u potpunosti prenijeti javnosti svoju priču i svoja iskustva, točnije, ni­je bilo dovoljno sluha za to. Nekome je dano da proživi prozaičnu egzistenciju, pa­zi na sebe, kalkulantski živi i umre, a nekome zapadne da mora dići avion i podni­jeti sve posljedice te obijesti kako bi druge podsjetio da mogu dići barem glavu ili glas. Svijet bi propao da nije i jednih i drugih….

 

…Kako bi skrenuo pozornost zapadne javnosti na hrvatsko pitanje u Jugoslaviji, Zvonko Bušić je 10. rujna 1976. bio spreman inkomodirati osamdeset lju­di koji su sjeli u Boeing 727 na rutinskom letu od New Yorka do Chicaga… Sigurno je da nije bio spreman žrtvovati ničiji život za promociju "hrvat­ske stvari", osim vlastitog... Uz prijetnju običnim loncem ko­ji je glumio bombu u avionu, i jamstvo ozbiljnosti koje je davala prava bomba ostavljena u zaključanom pretincu s uputama na zemlji, Bušić je sa ženom Julienne i još trojicom prijatelja, prisilio Amerikan­ce baciti prohrvatske letke iznad Pariza i Londona.

 

Šan­se da će netko stradati bile su svedene na minimum. I baš se taj promil najgore mogućnosti ostvario. Da se tako nije dogodilo, da mladi policajac Brian Murray ni­je neovlašteno prčkao oko bombe koju su prethodno bez problema izvadili iz pre­tinca i odvezli na poligon za demontažu, sve bi bilo drukčije. Bila bi to elegantna akcija upozoravanja na tota­litarni režim, a Zvonko Bušić, koji je bio spreman preuzeti svu od­govornost na sebe, odležao bi nekoliko godina i poslije vjerojatno nastavio obiteljski život sa svojom Julie…

 

 No, ljudski je život izgubljen, a Bušić će u zatvoru provesti 32 godine, … i intimno samo on zna koliko propatiti zbog smrti policajca koju je indirektno skrivio.

 

Priča o hrabrosti i ludosti, vre­menom je dobila i dodatnu dimenziju koja je nadišla nje­zin "politički" okvir. Pretvo­rit će se u jednu od najjačih ljubavnih priča u hrvatskoj povijesti, opisanu u knjiga­ma Julienne Bušić "Tvoja krv i moja" i "Ljubavnici i luđaci" te u istoimenom dokumentarcu. Nakon 13 godina robije, Julienne će po izlasku na slobodu čekati Zvonka još go­tovo dva desetljeća. Robija ih je razdvojila kao mladi par (1976.), a zagrlili su se ponovno kao starci (2008)…

 

…Što to čovjeku daje poriv i sna­gu da otme američki avion kako bi upoznao javnost sa stanjem u zavičaju, da izdrži 32 godine u zatvoru, kakva je žena koja osjeti tu vatru, pridruži joj se i čeka dragog toliko godina, čime dokaže da se nije radilo o hiru i obije­sti Amerikanke iz dobre kuće već o nečem puno većem i ozbiljnijem. Priča Zvonka i Julienne Bušić ne tiče se samo jedne političke, državne, ideološke opcije. Trajnija je i od razloga koji su ih natjerali na akciju. Većina Hrvata danas guta serije i dokumentarce o ame­ričkim zatvorima, dok im je pred nosom promaknuo čo­vjek koji je preživio 32 godine u najgorima od njih, u kojima je postao neka vrsta legende, mudra­ca, očinske figura, oslonca i miritelja u sporovima drugih.….Bušića se po izlasku iz za­tvora opisivalo kao neka­kvog sanjara, naivčinu, Don Kihota. Nije on bio naivan, već je dolazio iz drukčijeg vremena… Bušić je kao vatren i čist čovjek iz zatvora upao u hrvatsko vrijeme idealno za vodnjikave i ljigavce…“ (Nino Raspudić, Večernji list 060913)

 

*) Svjetski dan prevencije suicida, 10. rujna 2014.

obilježava se svake godine 10. rujna na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju suicida (IASP) koje se u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) zauzima i poziva na prevenciju suicidalnog ponašanja, dostupnost primjerenog liječenja i praćenja osoba koje su pokušale samoubojstvo te na moralno i odgovorno izvješćivanje o samoubojstvima u medijima. (IZVOR:http://hzjz.hr)

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.