Izbori: predsjednik države vs izbornik nogometne repke?!


Autor/Izvor: SUPRA, Izvor*

Objavljeno: 22.12.2014.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Izbori: predsjednik države vs izbornik nogometne repke?!

Zašto toliko ljudi ima potrebu autoritarno iznositi mišljenje o politici (kao i o i nogometu)? No, kad se radi o demokratskim izborima, onda to pravo i obvezu mnogi građani izbjegavaju.

 

Pred nama su predsjednički izbori. U nedjelju biramo predsjednika/-icu Republike. „Uvedimo demokratske izbore za izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, a predsjednika Republike neka bira Sabor!“ Ovakav se  prijedlog pojavio ljetos, na krilima nogometne euforije, u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva.

I doista, u vrijeme velikih nogometnih natjecanja, stječe se dojam da  izbornik i nogometna nacionalna reprezentacija imaju veći utjecaj na blagostanje nacije od demokratski izbranih profesionalnih političara.

Nogometaši su nam u ovo vrijeme dugogodišnje krize, ulili dozu euforije, zajedništva, puno pozitive. Uljepšali su nam svakodnevicu u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva, dali uzbuđenje i povezali Hrvatsku. Trgovci i ugostitelji trljali su ruke i  zahvaljivali nogometašima na punim blagajnama.

 

Nogometu i politici je  zajedničko to što većina građana ima potrebu autoritarno iznositi mišljenje o obje teme. No, kad se radi o demokratskim izborima, onda to pravo i obvezu mnogi građani izbjegavaju.

 

Zašto je to tako? Kolumnist Večernjeg lista, Nino Raspudić, nudi jedan od mogućih odgovora (*Izvor: kolumna Kratki espresso, Večernji list/Obzor 270614)

 

 „Puno se ljudi i inače voli ba­viti tuđim poslovima više nego svojima, ali u ova dva područja, politici i nogome­tu, to je posebno izraženo….

S jedne strane, imamo pra­vo oglašavati se o tome jer su to stvari koje se, po de­finiciji, tiču svih. Politika je nešto o čemu svatko, kao slobodan građanin, ima pravo dati sud i participira­ti u „javnoj stvari" u skladu s vlastitim mogućnostima i interesima, bilo aktivno na različite načine, bilo kao bi­rač u postojećim pravilima igre. Alternativa je da se živi kao „idiot" u grčkom smislu riječi koja je u antičkom po­lisu označavala ljude koji ži­ve zatvoreni u privatnu sfe­ru, ne zanimaju se za javne poslove i prepuštaju da im drugi kroje svijet u kojem će živjeti.

Veliki je problem našeg društva što smo verbalno svi politizirani: komentira­mo, lajkamo, osuđujemo, ali praktično smo uglavnom stabilno idiotski pasivni. Kavansko ili internetsko anonimno naklapanje o politici dijelom i služi kao ispušni ventil, da bi se pa­sivizirala energija potrebna za konkretno djelovanje.

>Da sam ja na mistu onoga Buša, ja bi im... <, žučljivo se u davni razgovor vo­đen u Zagori uključila prababa mog prijatelja. Jedva pismena, za života najdalje dobacila jednom do splitske bolnice, ali potpuno uvjere­na u ispravnost svoje politi­ke koju bi provodila da je na mjestu predsjednika najve­će svjetske sile i da pod so­bom ima nuklearni arsenal...

...Kao što svi znaju što bi ra­dili na mjestu predsjednika (države), jer im se njegov posao čini jednostavnijim od problema mjesne zajed­nice, svi znaju sve i o poslu izbornika nogometne re­prezentacije.

Poput sfere politike, i nogomet, pogotovo vođenje nacionalnog tima, dijelom se tiče svih nas. Nogomet­no navijanje jedna je vrsta emocionalnog identitetskog angažmana, neki bi re­kli čak i duhovnog, u želji da naš tim pobijedi. Budući da smo simbolički kao navijači dio tog rituala, polažemo i neka prava na odlučivanje o sastavu tima i načinu igre.

Kao i politika, i suvremeni nogomet je s jedne gleda­no strane iznimno složena igra, premda se, s druge strane gledano, neupuće­nima može činiti kako se za vođenje nogometnog tima ne zahtijeva neka posebna kompetencija….“.

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.