Terapeutski učinak Svjetskog nogometnog prvenstva-Brazil 2014


Izvor: Wikipedia

Autor/Izvor: SUPRA, Izvor*

Objavljeno: 11.07.2014.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Terapeutski učinak Svjetskog nogometnog prvenstva-Brazil 2014

Nogomet je najvažnija (sporedna?) stvar na svijetu. Bilo bi zabrinjavajuće da je uvijek tako ali mjesec dana svake četiri godine može imati itetako pozitivan utjecaj

 

U nedjelju završava Mundijal, mjesec dana ko­lektivne nogometne pomaknutosti koja nije izbrisala naše probleme ali nam može  pomoći, poput popod­nevnog sna, da se nakon buđe­nja uspješnije nosimo sa  "stvarnim" svi­jetom.

 

 „U proračunatom svijetu u kojem su uloge sve čvršće podijeljene Svjetsko nogometno prven­stvo privremeni je prostor iracionalnosti u pozitivnom smislu. Sve je otvoreno, igraju različiti ljudi po istim pravilima, presuđuju talent i sudbina…Iako nogo­met prati golem novac i ka­pitalistička mašinerija - da bi se cijeli biznis održao- ipak je presudna igra. A za nju je, na ovoj razini, presu­dan talent. Naslušao sam se priča propalih igrača o tome kako su bili vrhunski nadareni, ali, eto, trener ih nije volio, tata nije imao novca, nisu dobili pravu priliku. Na razini prosječnih igrača to možda stoji, kod vrhunskih više ne.

Vrhunski talent uvijek do­biva priliku. Istina, netko prođe teži put, poput Luke Modrića, koji je do prvog sa­stava Dinama, kao izloga za svjetsko tržište, došao mu­kotrpno. Kao tinejdžer na posudbi u Zrinjskom (Mo­starci kažu da je tamo sve bitno naučio i da mu je go­stovanje u Barceloni ili Lon­donu nakon Zenice i Trebinja prava kamilica) progla­šen je najboljim igračem lige BiH, no ni to nije bilo dovolj­no, već je na novoj posudbi u zaprešićkom Inkeru gotovo uzeo polusezonsku titulu, da bi ga tek tada vratili u Dinamo, isti onaj u kojem su neki prerano i nezasluže­no dobili priliku pa nestali u svojoj prosječnosti. Svi smo u djetinjstvu zaigrali nogomet, ali samo su rijetki do­ista odskakali...“.  (*Izvor:  kolumna Kratki espresso, Večernji list/Obzor 200614)

 

Brojni su elementi koji utječu na krajnji rezultat, između ostalog i faktor sreće i slučaja. Uz argumentirane prigovore stručnjaka, uvijek je otvoren širok prostor naknadne pameti i cijelokupnoj javnosti.

 

Nakon ispadanja Hrvatske od izvrsnog Meksika u ko­mentarima su prevladavale dvije vrste stavova. „Ispadanje hrvatske nogometne reprezentacije samo je mala nesre­ća u velikoj sreći sudjelova­nja na svjetskoj nogomet­noj fešti“ – izjavljuje  sportski psiho­log Amir Zulić. Njemu slični pozitivci  misle da je izbornik Niko Kovač moralna vertikala, da je s njim zagarantiran rad, red, poštenje i disciplina, iako  je taktički još nezreo…

 

„Druga vrsta komentara svodi se na tezu kako Kovač nema pojma o nogometu i da ga treba odmah smijeniti jer nije prošao skupinu. Iznose se pritom i neki uvjerljivi argumenti, ali osnovna teza krije tipičan balkanski narcizam. Uvje­renje da smo mi prirodno najbolji, najtalentiraniji, da imamo najviše pitke vode na svijetu, da nigdje nema ovakvog mora, da su naša djeca najpametnija, rajčica najukusnija, samo nas uvijek koče neki izvana ili, sami, nekim čudom, izaberemo krive čelnike pa ta vrlina nikako da se pokaže do kraja - ovakav pristup priječi elementarnu samokritičnost i rad na poboljša­nju samih sebe, a i društva u cjelini.
....
Osim što je u osnovi pošten, nogomet ima optimalan od­nos stalnosti i nepredvidivosti. Utješno je, u pokušaju spoznaje kaotičnog svijeta, osloniti se na stereotipe po­put onoga kako te Nijemac uvijek razvali jer je odgo­vorniji i više trči. Cijelo dje­tinjstvo slušam o nadmoći Nijemaca nad Balkancima zbog mentaliteta, ali onda ih na Svjetskom prvenstvu 1994. izbace Bugari, a 1998. Hrvatska ih uništi sa 3:0. Ali danas su to opet "stari" Nijemci.

Za razliku od života u ko­jem favoriti uglavnom bolje prolaze, u nogometu nema vječnih prvaka. Aktualni prvak svijeta, Maradonina Argentina, 1990. otvarao je prvenstvo protiv anonimusa iz Kameruna. Sjećam se radijskog voditelja kako se sprdao čitajući sebi smiješ­na kamerunska imena, kao da i njegovo ne bi bilo smi­ješno Kameruncima. A onda čudo - Omam-Biyik zabija, velika Argentina gubi od Kameruna. Aktualni prvak Francuska slično je stra­dao 2002. protiv Senegala, a mitska situacija ponovila se i na ovom prvenstvu senza­cionalnim ispadanjem Špa­njolske već u drugom kolu. Većina favorita ipak će pobi­jediti, i to daje konstantnost nogometnom svijetu, ali je izvjesno i da neće sve biti iz­vjesno, tj. bilo bi iznenađe­nje da nema iznenađenja. To prvenstvu daje živost i zato ga i pratimo. “ (*Izvor:  kolumna Kratki espresso, Večernji list/Obzor 200614)

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.