dr.Pavle Miletić: neobična veza Imunološki zavod-HAC-filantropija


Spomen ploča Pavle Miletić IZVOR mppv.hr

Autor/Izvor: SUPRA

Objavljeno: 28.04.2015.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

dr.Pavle Miletić: neobična veza Imunološki zavod-HAC-filantropija

Prošle je godine, na današnji dan,  u 95. godini umro  dr. Pavle Miletić, filantrop i izuzetan  čovjek koji je  radni vijek proveo u Imunološkom zavodu a svoju životnu ušteđevinu donirao HAC-u za izgradnju auto-ceste Dalmatina.

Miletić se rodio 1920. godine u Velikoj Mlaki, turopoljskom naselju nadomak Zagreba. Nikad nije upoznao oca koji je napustio obitelj dok je on još bio beba. Rano je ostao bez majke, a jedina sestra mu je stradala u prometnoj nesre­ći. Kao doktor medicinskih znanosti, specijalist mikrobiologije, većinu je svog radnog vijeka proveo u Imunološkom zavodu proučavajući anaeorobne viruse, za što je više puta i nagrađivan. Bio je i šef Odjela cjepiva za tetanus.

Nije se ženio, niti imao djece. Cijeli je svoj život posvetio znanstveno-istraživačkom radu, potpuno  predan poslu. Nije uopće koristio go­dišnji odmor. Godinama nakon umirovljenja nasta­vio je svakodnevno dolaziti u Imunološki zavod,  usprkos poodmakloj dobi i oslabljenom vidu, svaki dan presjedajući iz tramvaja u tramvaj putujući desetak kilometara od stana do Imunološkog zavoda gdje bi u knjižnici satima čitao najnoviju stručnu literaturu iz imunologije kojoj se u potpunosti posvetio.

Šira javnost mogla je saznati za dr. Miletića 2003. go­dina kad je Hrvatsku obišla vijest da je umirovljenik Imunološkog zavoda darovao cijelu svoju životnu ušteđevinu, 312.000 kuna, za gradnju autoceste Zagreb - Split. U  znak zahval­nosti tadašnji premijer Ivica Račan pozvao je dr. Miletića na svečano otvaranje dio­nice od Udbine do Zadra  a na odmorištu Marune postavljena je spomen-ploča zahvale za taj nesvakidašnji i divljenja vrijedan potez  dr. Miletića.

Iako je medije izbjegavao, ostale su sačuvane njegove izjave o tome kako mu je  najveći problem bio "natje­rati" Hrvatske autoceste (HAC) da prime donaciju. Prvu uplatu s donacijom HAC-u, poštar mu je vratio. Tek iz četvrtog pokušaja je dr. Miletić uspio „prisiliti“ HAC da primi njegovu dona­ciju.

A Pavle  Miletić se još živo sjećao „hrvatskog proljeća“ i događanja s kraja 60-tih i početka 70-tih kada je hrvatsko vodstvo guralo nacionalni projekt— autoputem spojiti sjever i juga, dva najveća hrvatska grada, Zagreb i Split. Tada su sa svih strana pljuštale novčane donacije građana. No, kao što je poznato, projekt  nije bio realiziran...

 

Auto-cesta je izgrađena  tek  tridesetak godina kasnije, u samostalnoj Hrvatskoj. No, tada su u HAC-u bili silno zbunjeni donacijom dr. Miletića i činjenicom da jedan građanin svoj  privatni novac daje za javno dobro. Naknadno razotkrivene korupcijske afere i sudski procesi pokazali su da je  u HAC-u  bio normalan obrnut proces, da se javni novac isisava za privatno dobro. **)

Kakogod, HAC je tri puta vraćao donaciju doktoru Miletić. No, on je bio uporan i iz četvrtog pokušaja uspio „prisiliti“ HAC da primi njegovu životnu ušteđevinu, svih 312.000 kuna. Nakon toga je   dr. Miletić i dalje  nastavio izdvajati za Hrvatske autoceste, do kraja svog života, svaki mjesec 1.000 kuna, četvrtinu svoje mirovine...Vje­rovao je u ključnu važnost kvalitetnog cestovnog po­vezivanja hrvatskog sjevera i juga za razvoj i boljitak domovine.

 

Je li dr. Miletić bio naivac koji se cijeli život odricao da bi svoju ušteđevinu darovao HAC-u zagađenom korupcijskim aferama, od Fimi medije za koju se procjenjuje da je iz tog javnog poduzeća izvukla 26 milijuna kuna do legendar­nog farbanja tunela. K tome, postoji vjerojatnost da će autoceste u koje je ugrađena i darovana životna ušteđe­vina dr. Pavla Miletića  biti dane u koncesiju….

 

>>„Gledano iz perspektive da­nas dominantnih vrijedno­sti, taj čovjek koji je živio skromno, posvećen radu za dobro zajednice, bacio je no­vac u vjetar i ispao budala. Mogao je od novca darova­nog HAC-u zadnjih deset godina kupovati novi smar­tphone svaka četiri mjese­ca, od ušteđevine je mogao kupiti dobar automobil ili svake godine ljetovati u Taj­landu. No tog čovjeka takve stvari očito nisu zanimale i radovale.

Dr. Miletić je, una­toč svemu, iz današnje per­spektive gledano, bio sretan čovjek jer je živio u lijepom svijetu. Radio je posao koji je volio, trošio koliko mu tre­ba, a višak, pošto nije imao obitelji, dao za nešto što je smatrao vrijednim za za­jednicu koju je volio i kojoj je potpuno pripadao…

 

Iz njegova velikog, nesebič­nog dara zajednici može se zaključiti da je svijet dr. Miletića bio smisleni svijet, u kojem je, unatoč svemu, vjerovao da je dobro jače od zla i da Domovina ima smi­sao. Dok su drugi grabili, on je davao, vjerojatno zato što je vidio Hrvatsku drugačiju od njihove. Blaženije je da­vati nego primati, a kamoli otimati. Autocestu, kao i dr­žavu, unatoč svemu zbog ta­kvih ljudi treba gledati kao vrijednost. Svijet počiva na vrijednim i plemenitim lju­dima kao što je dr. Miletić, oni su sol svijeta.

 

Ne,  dr. Miletić nije bio ni buda­la ni naivan. Bio je svjestan mraka, ali se usredotočio na svjetlo, a svojim činom i primjerom širio ga je i dalje. U vrijeme općeg beznađa, niskosti i prljavštine, utješ­na je pomisao da sredina u kojoj je rođen čovjek koji je cijeli život predano radio i darivao za opće dobro, ima potencijala i ne može biti do kraja izgubljena…“>> (Nino Raspudić, Večernji list 20140509)

 

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.