Liječnici nacisti: Medicinsko ubijanje, knjiga Roberta J. Liftona


Izvor: Timpress

Autor/Izvor: SUPRA

Objavljeno: 8.05.2015.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Liječnici nacisti: Medicinsko ubijanje, knjiga Roberta J. Liftona

Monstruozni medicinski eksperimenti, masovno ubijanje nedužnih ljudi u plinskim ko­morama u Auschwitzu i uznemirujuća činjenica da su nepojmljivi zločin holokausta po­činili naizgled normalni, zdravi ljudi, štoviše - liječnici.

Knjiga "Liječnici na­cisti: Medicinsko ubijanje i psihologija genocida", psi­hijatra i povjesničara *Roberta Jay Liftona objavljena je još 1986. godine i u međuvremenu  prevedena na desetak jezika. No tek je  proljetos zagrebački Tim press objavio hrvatsko izdanje, u prijevodu Hane i Srđana Dvornika.

Riječ je o opsežnoj studiji na više od 600 stranica u kojoj autor koristi  povijesne činje­nice, intervjue i teorijske, psihološke zaključke. Takvom kompleksnom  metodologijom uspješno tumači kako je moguće da su ljudi posvećeni iscjeljenju, koji su položili Hipokratovu zakletvu, mogli postati masovni ubojice u Auschwitzu.

Lifton je pripremajući se za pisanje knjige - sedamdesetih godina prošlog stoljeća- razgovarao sa 111  preživjelih liječnika nacista i njihovih žrtava. "... većina liječnika nacista koje sam intervjuirao bila je sasvim obična. Ni­su bili ni genijalni ni glupi, ni urođeno zli ni osobito moralno osjetljivi; nipo­što nisu bili demonski likovi - sadisti, fanatici koji žude za ubijanjem - ka­kvima ih ljudi često zamišljaju", piše Lifton.

Ključno je stoga pitanje: kako su po­stali ubojice? A odgovor je iznimno važno shvatiti zbog činjenice da holokaust nije jedini genocid koji se dogodio na svijetu, kao i zbog uznemirujuće psihološke istine da, u odre­đenim okolnostima, "demonske stvari mogu počiniti obični ljudi“.

 

U "Liječnicima  na­cistima" Lifton objašnjava značaj medikaliziranog ubijanja za nacističku ideologiju o nad­moćnoj nordijskoj rasi, čija je  sastavnica i antisemitizam.

Između Prvog i Drugog velikog rata,  u njemač­kim se bolnicama počeo provoditi pro­gram ubijanja neizlječivih  i duševnih bolesnika, najprije djece, a zatim i odraslih. Primjenjivale su se  smrtonosne injekcije ali  i plin, ugljikov monoksid, u početnoj inačici plinske komore koju će kao sredstvo masovnog uništavanja kasnije biti instalirana u  Auschwitzu.

"Da ste rekli bolničarkama da idu od kre­veta do kreveta i pucaju u tu djecu... to ne bi išlo... nije bilo ubijanja, strogo govoreći... Ljudi su imali osjećaj da to nije ubojstvo;  golema je razlika ako se kaže da pacijenti  potpadaju pod te odredbe i  da nisu vrijedni življenja“ – objašnjavao je Liftonu jedan od intervjuiranih preživjelih nacističkih liječnika.

"Država se mora  pobrinuti da djecu začinju samo zdravi. ...Tu država mora djelovati kao čuvarica tisućljetne budućnosti.. U službu te spoznaje ona mora staviti najsuvre­menija medicinska sredstva. Mora proglasiti nepodobnima za razmno­žavanje sve one kod kojih je na bilo koji način uočljiva bolest ili one koji su naslijedili bolest i mogu je prenijeti dalje." – to su riječi  Adolfa Hitlera koje  Lifton citira na početku svoje knjige.

Istini za volju, nakon Prvog svjetskog rata su i izvan Njemačke bujale rasne teorije i eugenika. Prisilna sterilizacija, bila je tada uobičajena, u SAD-u je razvijen oblik vazektomije koji je 1920. uveden u 25 država zakonima koji su propisi­vali prinudnu sterilizaciju teško bole­snih zločinaca te svih koje se smatralo genetski inferiornima. Ali samo je u nacističkoj Njemačkoj sterilizacija prethodila masovnom ubijanju!

I dok u SAD-u početkom prošlog stoljeća "ubijanje iz samilosti" obuz­davaju zakoni i snažne reakcije javno­sti, u Njemačkoj je težište  stavljeno na integritet „Volk-a“ - zajednice, naroda ili nacije. Pravnik Karl Binding i psihijatar Alfred Hoche, 1920. godine objavljuju „Dozvolu za uništavanje života nevrijednog živ­ljenjau kojem se uništavanje "nevrijednog života" prikazuje  kao iscjeliteljski postupak -terapija koja će njemačku naciju oslo­boditi oštećenih gena i omogućujući joj prosperitet i veličanstvenu buduć­nost.

I upravo je to načelo ubijanja (pojedinaca) radi ozdravljenja (nacije) - načelo ko­je utjelovljuju liječnici nacisti.

Iako je u knjizi Roberta Jay Liftona "Liječnici na­cisti“ težište na fenomenu medikaliziranog ubijanja, dosta je prostora ostavljeno i vodećim SS-ovim  li­ječnicima u Auschwitzu koji su provodili medicinske eksperimente i čija aura krajnje nečovječnosti nije izblijedjela ni do dana današnjeg: Josefu Mengeleu  i Eduardu Wirthsu.

Josefa Mengelea  su paradoksalno, njegove žrtve voljele. Mali Romi u Auschwitzu su ga  zvali „ujak Pepi” a  jedna je preživjela logorašica posvjedočila: “Bio je visok, otmjen i  sr­dačan, gotovo očinski nas­trojen, jako pametan i bile smo s njim prija­teljice. Djecu je nježno milovao po glavi. Toli­ko je bio osjećajan da nam ni injekcije nije sam davao nego su to morale raditi sestre." 

No, liječnici logoraši su Mengelea opi­sivali kao fanatika opsjednutog pseudoznanošću. Smatrao je da je "zločin" prema znanosti ne iskoristiti mogućnosti koje pruža Aus­chwitz. Logoraši su za njega bili "pokusni ku­nići i miševi". U jednoj je noći ubijeno 14 blizanaca kako bi Mengele secirao njihova trupla u studiji opsesivnog ispitivanja blizanaca. Bio je "primjer nacističkog biološkog revolucionara". U tzv. Bloku 10, centru za eksperimente, oko 500 Židovki „pokusnih kunića“, iz raznih zemalja Europe, bilo je podvrgava­no najbrutalnijim eksperimentima ekstenzivne  sterilizacije za ideološke i vojne svrhe a živa novorođenčad je ba­cana u otvorenu vatru.

 

„Ipak, psihološki najzanimljiviji, intrigantniji i od Mengelea čija se sadistič­ka struktura ličnosti savršeno stopila sa samim smislom Auschwitza - bio je glavni liječnik logora Eduard Wirths. "Pristojan nacist" i  „korektan" biro­krat doveden je u Auschwitz kako bi zaustavio epidemije tifusa. On je poboljšao uvjete u medicinskim blokovima, dopustio rad liječnicima logorašima, najčešće Židovima, ukinuo smrtonosne ìnjekcije fenola, čak je doveo svoju obitelj: suprugu i 3 male djece u kuću u krugu logora, a ipak je "sudjelo­vao u ubijanju, marljivo nadgledajući cijelu tu ubilačku strukturu"*.

 

O autoru knjige Liječnici na­cisti: Medicinsko ubijanje

*Robert Jay Lifton je ugledni američki profesor židov­skih korijena koji je ne samo autor mnogobrojnih djela, već je i  utemeljio  novu znanstvenu disciplinu - psihopovijest, razvio teo­riju "reforma uma" kojom definira ispi­ranje mozga u totalitarnim režimima te je predavao na sveučilištima poput Harvarda i Yalea. Rođen je 1926. u New Yorku. Kad je SAD objavio rat Japanu i Njemačkoj, imao je 15 godina. Kasni­je, kao psihijatar, služio je u američkim zračnim snagama u Japanu i Koreji, gdje se razvio njegov interes za rat i politiku.

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.