*Dan knjige: “biti čitatelj(knjige)“ vs. „čitati (s računala i mobitela)“


Autor/Izvor: Izvor*

Objavljeno: 22.04.2016.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

*Dan knjige: “biti čitatelj(knjige)“ vs. „čitati (s računala i mobitela)“

Koja je razlika između „biti čitalac“ i „čitati“? Biti čitalac (knjige) znači biti uskrisitelj piščeva djela, koautor njegova potencijalnog značenja... Čitanje knjige nudi užitak empatije dok čitanje tvitova, surfanje brzinu pretraživanja

 

Ako se čitanje odvoji od knjige, može se kazati da se nikada nije više čitalo negoli danas kada se svakog tre­nutka nešto iščitava sa računala ili mobitela. A što je s čitanjem knjiga? U Nacionalnoj knjižnici, sveučilišnim, visokoškolskim, općeznanstvenim, specijalnim, narodnim knjižnicama te knjižnicama osnovnih i srednjih škola postoji 1,366.366 članova, što znači da svaki treći hrvatski građanin čita knji­ge. Toj brojci treba pribrojiti i one koji kupuju knjige u knjižarama te preko Amazona i interneta.

No, koja je razlika između „biti čitalac(knjige)“ i čitati“? Je li realno tražiti od prosječnih čitalaca da budu i legolozi? O tome u intervjuu za Večernji list 20150808 govori Danko Plevnik*, a mi prenosimo dio tog intervjua povodom *Dana knjige.

Plevnik je 1978. godine prvi upotrijebio pojam legologije (lat. legere=čitati) u okviru koncepta osnivanja Instituta za studij i analitiku legologije (ISAL), definirajući legologiju kao "nauku i tehniku čitanja". On je i jedan od osnivača Hrvatskog čitateljskog društvo (HČD) koje je danas predvodnik na području legologije  u Hrvatskoj. HČD je nedavno obilježilo 20. rođendan a može se pohvaliti brojnim dostignućima među kojima je i nagradu IRA-e iz 2001. godine za inovativnu promociju čitanja u Europi za znanstveni projekt dr. sc.  Arpada Baratha i mr. sc. Ljiljane Sabljak "Biblioterapija u liječenju trauma kod djece i mladih: hrvatsko iskustvo, 1991.-1999."

 

Legologija je da­nas u svijetu prihvaćena kao potreba za multidisciplinarnim razumijevanjem procesa čitanja.

 

„Na­pisati tvit ili roman, ogromna je radna, kreativna i spoznajna razlika. Digitalni um utječe na nas kao vrstu pa iz vida gubimo vječne vrijednosti književnosti koja se mladima, naviknutim na luta­nje po internetu, čini spora i potpuno izvan dromološkog, brzinskog duha vremena…“

 

U studentskoj pobuni u Parizu 1968. godine jedan je od poklika bio  "treba osloboditi riječi iz knjiga". Nije li to napokon učinio internet? On je ukinuo potrebu za linearnim čitanjem i olakšao potraga za ključnim riječima.

Ako se fonetski  poigramo riječima, ime jednog od njegovog utemeljitelja Cerfa, osnivača Internetskog društva 1992., označuje glavnu internetsku aktivnost, a to je surfanje, neovisno traže li se neke rije­či na laptopu, tabletu ili, radi što veće brzine, na mobitelu. Jasno je da se na svemu može zadržati vrlo kratko, u čemu se i sastoji uspjeh Twittera na kojem se dnevno šalje stotine milijuna tvitova.

Homo sapiens više nije u stanju nadzirati tu geometrijsku progresiju hiperteksta pa će ga u doba posthumanizma zamijeniti robo sapiens, kiborg-čitalac, projektiran na umjetnoj inteligenciji, koji će još brže moći obraditi i izvući poantu neke elektroničke knjige. Zbog toga u budućnosti možemo očekivati kiborgizaciju čitanja, pa će uz hardver i softver veću ulogu dobivati i wetware- ljudski um kao računalni element, uvijek brži od ljudskih ruku i tipkanja.

Osnivač Facebooka Mark Zuckerberg nedavno je kazao da bi Facebook u budućnosti mogao uvesti "telepatski prostor" pa "ćemo biti u mogućnosti jedan drugome izravno slati pune i bogate misli s pomoću tehnologije."

 

No, tehnologija nudi brzinu pretraživa­nja, a čitanje (knjiga) užitak empatije. Biti čitalac (knjiga) znači biti uskrisitelj piščeva djela, koautor njegova poten­cijalnog značenja i umjetničke ljepote. Čitamo i radi ontološke higijene, a ne samo kao korisnici brojnih aplikacija na gadgetima zato što se njima znamo služiti. Jednu knjigu može stoljećima čitati ista obitelj dok novi kompjutori nisu u stanju čitati diskete i stare wordove. Suvremena tehnologija služi vlastitom razvoju, a ne čitaocu.“ (Izvor*)

 

Na sreću, borba između kontinuiranog i diskontinu­iranog diskursa nije završila! Brojne organizacije i ugledni pojedinci zalažu se da se ojačala kultura čitanja.

U Hrvatskoj su istaknuti napori Hrvatskog čitateljskog društva. Ovdje ćemo spomenemo samo neke aktivnosti HČD-a i njihovih članova:

  • organizacija prošlojesenskog stručnog skupa Rana pismenost i poteškoće u čitanju radi isticanja važnost čitanja naglas djeci već od rođenja kako bi se smanjile poteškoće u kasnijoj socijalizaciji i odrasloj dobi;
  • projekta “Rođeni za čitanje” koji vodi prim. mr. sc. Marija Radonić, voditeljica Pedijatrijskog odjela OB Dubrovnik

U korist kulture čitanja idu i napori e-izdavača Amazona koji se suprostavio praksi nekih  knjižnica da proglašavaju najboljeg čitatelja po broju  pročitanih knjiga (u što kraćem vremenu) i natjecanjima u brzi­ni čitanja koja dovode do površnog pristupa i  preskakanja dijelova ili cijelih stranica pa takvo  čitanje nalikuje na ubrzano gledanje fil­ma na DVD-u pri čemu izostaje užitak sižea i umjetnički doživljaj. Amazon je odlučio stati tome na kraj. Naime, digitalna knjiga onemogućuje takva lažiranja čitanja pa je Amazon, koji je vlasnik svojih digitalnih knjiga i nakon što ih kupite, odlučio da će pisci­ma isplaćivati autorske honorare samo ako ih budu čitali pravi čitatelji, što zna­či ako se knjige budu čitale „od korica do korica“, od početka do kraja. Naime, e-knjiga omogućuje uvid u broj stvarno pročitanih stranica i „raskrinkava“ navike suvremenih digitalnih čitalaca da preskaču stranice.

 

I ugledni pojedinci, poput medijske zvijezde Oprah Winfrey i američkog političara Billa Clintona svojim primjerom djeluju na motiviranje čitalaca knjiga. Oprah je sama naučila čitati s tri godine, a član­sku iskaznicu knjižnice doživjela je kao stjecanje državljanstva. Ona je fenomen književnih klubova kojih je i njenom zaslugom u SAD-u 1998. bilo gotovo pola milijuna! Svoj Oprah's Bo­ok Club otvorila je 1996. godine. Bill Clinton je još kao predsjednik SAD-a or­ganizirao svoj posao tako da je svako­ga dana planski unutar radnog vreme­na posvetio čitanju knjiga dva sata. O čemu je god raspravljao, prethodno je pročitao i na taj način popula­rizirao neku općevrijednu knjigu.

 

*DAN HRVATSKE KNJIGE (22.04.2016.)

obilježava se  prema odluci hrvatskog Sabora 22. travnja. Tog je datuma  1501. godine Marulić u Splitu završio i potpisao slavnu “Juditu” a  4 stoljeća kasnije,  22. travnja 1900. godine  u Zagrebu je osnovano Društvo hrvatskih književnika. (Izvor: www.dhk.hr)

 

*MEĐUNARODNI DAN KNJIGE, ( 23. 04.2016.)

Odluka o obilježavanju Svjetskoga dana knjige i autorskih prava 23. travnja svake godine donesena je na  konferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu 1995. godine. To je simboličan datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. godine umrli Miguel de Cervantes i William Shakespeare, a sama zamisao zasniva se na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na dan Svetog Jurja. UNESCO želi svakoga, a posebno mlade, potaknuti na čitanje te promicati izdavaštvo i zaštitu intelektualnog vlasništva putem zaštite autorskih prava. (Izvor:www.stampar.hr)

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.