*Dan knjige: vidljivi i nevidljivi librocid


www.kgz.hr

Autor/Izvor: Izvor***

Objavljeno: 21.04.2016.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

*Dan knjige: vidljivi i nevidljivi librocid

Kineski vladar Shi Huangdi je 213. pr.n.e. dao nalog da se unište sve knjige u njegovu carstvu kako bi povijest mogla započeti s njim. Fašisti su spalili najveći broj knjiga u povijesti čovječanstva, palili su čak i dječje slikovnice.

 

Uništavanje knjiga, knjigocid, librocid…Dok su se u prošlosti knjige nepodobnih autora zabranjivale i javno uništavale, danas je na djelu nevidljivi tržišni libro­cid jer se nacionalna država i njena kultura počinju tretirati kao nepotre­ban trošak. Ako se smanjuje novac za knjigu na hrvatskom jeziku, ne radi li se onda o postupnom, tržišno prihva­ćenom librocidu? Ovako  razmišlja **Danko Plevnik a mi – uoči *Dana knjige - prenosimo dio intervjua objavljenog u ***Večernjem listu 20150808:

 

:: Kako knjiga postaje nepoćudna? Zašto su se svi totalitarni sustavi obrušavali na knjigu?
Jednako kao i osobna misao koja se opire doktrini njenog vladanja i knji­ga totalitarističkim vlastima postaje nepoćudna. Ona zadaje strah pa je se mora cenzurirati. O tome je 2002. Derek Jones izdao knjigu Cenzura: svjetska enciklopedija koja obuhvaća i novine, u kojoj je spomenuo i jedan moj članak o političkoj cenzuri. Knji­ga koja je sadržavala drukčiju sliku i interpretaciju svijeta ili poretka bila je žigosana od totalitarne svjetovne i duhovne vlasti, pa je primjerice inkvi­zicija od 1559. do 1948. zabranila 4000 naslova.

Najvećim "knjigokutorom" smatra se kineski vladar Shi Huangdi koji je 213. pr.n.e. dao nalog da se uni­šte sve knjige u njegovu carstvu kako bi povijest mogla započeti s njim.

U kineskoj revoluciji nisu se uništavale samo knjige nego i čitave knjižnice. To su u osnovi ti "historicistički" razlozi uništavanja knjiga. Pošto su fašisti spalili najveći broj knjiga u povije­sti čovječanstva, palili su čak i dječje slikovnice, čitanje knjiga predstavlja pokret otpora protiv svakog totalita­rizma i vitalnije znak antifašizma. Lju­dima koji ne čitaju dovoljne su Maove crvene knjižice koje im služe za maha­nje ili e-knjige za lajkanje. Čitanje je misaona aktivnost.

 

 :: Librocid je pojam koji vežete uz Hr­vatsku 1991. Navodite da je tada uni­šteno 2,8 milijuna nepoćudnih knjiga. Ima li ga danas?

Te je podatke sakupio Ante Lešaja u svom djelu Knjigocid: .uništavanje knjiga u Hrvatskoj tijekom 1990-ih. Tih se godina svakodnevno svjedočio librocid jer su uništavane mnoge knjiž­nice u okupiranim gradovima ili u gra­dovima pod granatama. Pored ovog vidljivog eksternog neprijateljskog librocida, na djelu je bio i interni ne­vidljivi "prijateljski" librocid, pa su se hrvatskim knjižnicama otpisivale knji­ge na ćirilici, ekavici, uglavnom djela srpskih autora i izdavača, ali i Hrvata lijeve političke orijentacije. Svaki pre­okret u nas nastoji iskorijeniti prošlost i njegove svjedoke u obliku spomenika ili knjiga.

Izlučivanje knjiga je legitimni proces u svakoj knjižnici zbog pomanj­kanja prostora, čitalačkog interesa ili dotrajalosti građe, ali bibliotekarski i bibliofilski integritet knjižničara spr­ječava izlučivanje knjiga iz fondova knjižnica na osnovi ideološkog ili na­cionalnog revanšizma. Karijeru sam započeo kao bibliotekar u karlovačkoj Gradskoj biblioteci "Ivan Goran Kovačić", gdje sam naišao na knjige Ante Pavelića i franje Tuđmana koje su s polica bile povučene 1945. i 1971. U posebnu zbirku nedostupnu čitaocima, ali nisu bile uništene.

Danas se više ne provodi ovakav herostratski librocid naspram neke antagonističke etničke i ideološke skupine, već tržišni libro­cid nacionalne kulture kao takve jer nacionalna država više nije primarna instanca reprodukcije globalnog ka­pitala pa se nacionalna država i njena kultura počinju tretirati kao nepotre­ban trošak. Ako se smanjuje novac za knjigu na hrvatskom jeziku, ne radi li se onda o postupnom, tržišno prihva­ćenom librocidu? Je li odgovor - bavi­te se izdavanjem e-knjiga, ako se i one također uništavaju, ali ne više masov­no nego za individualiziranog kupca, ne više fizički, već istekom vremenski zadanog copyrighta. ..“ (Izvor***)

 

 

**Danko Plevnik je jedan od osnivača Hrvatskog čitateljskog društvo (HČD) koje je nedavno obilježilo 20. rođendan. HČD se može  pohvaliti brojnim dostignućima među kojima je:

  • nagrada IRA-e iz 2001. godine za inovativnu promociju čitanja u Europi za znanstveni projekt dr. sc.  Arpada Baratha i mr. sc. Ljiljane Sabljak "Biblioterapija u liječenju trauma kod djece i mladih: hrvatsko iskustvo, 1991.-1999."   
  • organizacija prošlojesenskog stručnog skupa „Rana pismenost i potkoće u čitanju” radi isticanja važnost čitanja naglas djeci već od rođenja kako bi se smanjile poteškoće u kasnijoj socijalizaciji i odrasloj dobi;
  • projekt “Rođeni za čitanje” koji vodi prim. mr. sc. Marija Radonić, voditeljica Pedijatrijskog odjela OB Dubrovnik

 

*DAN HRVATSKE KNJIGE (22.04.2016.)

obilježava se  prema odluci hrvatskog Sabora 22. travnja. Tog je datuma  1501. godine Marulić u Splitu završio i potpisao slavnu “Juditu” a  4 stoljeća kasnije,  22. travnja 1900. godine  u Zagrebu je osnovano Društvo hrvatskih književnika. (Izvor: www.dhk.hr)

 

*MEĐUNARODNI DAN KNJIGE, ( 23. 04.2016.)

Odluka o obilježavanju Svjetskoga dana knjige i autorskih prava 23. travnja svake godine donesena je na  konferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu 1995. godine. To je simboličan datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. godine umrli Miguel de Cervantes i William Shakespeare, a sama zamisao zasniva se na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na dan Svetog Jurja. UNESCO želi svakoga, a posebno mlade, potaknuti na čitanje te promicati izdavaštvo i zaštitu intelektualnog vlasništva putem zaštite autorskih prava. (Izvor:www.stampar.hr)

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.