Izbori: kako bi apstinenti riješili probleme naše zemlje?


Autor/Izvor: Izvor*

Objavljeno: 5.11.2015.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    

Izbori: kako bi apstinenti riješili probleme naše zemlje?

Na prošlim izborima 38% birača, nije izašlo na izbore. Treba li nebiračima ostaviti pravo na postojanje ili je potrebno uvesti novčanu kaznu za one koji ne obave svoju "građansku dužnost"? Time bi ih njihov izbor neizbora koštao određenu svotu.

 

Brojni su birači kojima je više stalo do odgovora na pitanje kako riješiti velike i ružne problem naše male i lijepe zemlje nego do odgovora na pitanje tko će pobijediti na izborima. Neki misle da u postojećoj ponudi  nemaju  za koga glaso­vati jer „da u političare ponajvi­še odlaze ljudi osrednje inteligencije i poštenja, a natprosječnih pohlepa za vlašću, slavom i novcem te da  su to  paraziti koji  odr­žaju vlast samo da od nje žive  a ne da doprinesu ozbiljnijem razvitku ze­mlje“ – kako je govorio  pokojni aka­demik Ivan Supek, prije desetak godina, u pokušaju radikalne promjene hrvatske političke scene.

 

Pa tko su naši apstinenti od izbora i što hoće, odnosno što neće?

Na to je pitanje zanimljive odgovore  ponudio *Nino Raspudić u svojoj kolumni u  Večernjem listu 20151030 iz koje prenosimo jedan dio: „U izborno vrijeme puno pozornosti se posvećuje biračima, njihovim sklonosti­ma, stavovima... Neka istraživanja s Fakulteta političkih znano­sti tvrde da na izbor 80% gla­sača u Hrvatskoj i dandanas presudno utječe to na kojoj strani im se djed ili sad već pradjed zatekao, uglavnom spletom okolnosti, u Dru­gom svjetskom ratu. Po to­me bi birački blokovi bili pri­lično fiksni, a omjer se od iz­bora do izbora mijenja zbog izlaznosti, jer slabije izađu oni koji su se trenutno osje­ćaju razočarano u "svoj", tj. djedov blok…

 

Apstinenti:na prošlim izborima 38% birača nije izašlo na izbore

Postoji jedna velika sku­pina ljudi s pravom glasa o kojoj se malo raspravlja. To su apstinenti. Na prošlim izborima 38% birača regi­striranih na području RH, gotovo milijun i pol ljudi, nije izašlo na izbore.

 

Neki od nebirača de facto ne postoje, popis birača je još uvijek nesređen  

Dio brojke od mili­jun i pol neizašlih na prošle izbore je fiktivan jer popis birača je još uvijek nesređen i njihovim brojem se mani­pulira, kao u zadnjem slu­čaju kad se željelo onemo­gućiti referendum o reformi izbornog sustava. Ipak većinski dio nebirača stvarno je postojeći a može­mo pretpostaviti da ga čini nekoliko vrsta apstinenata

 

Tko su nebirači,  zašto ne izlaze na izbore, koga bi bi­rali - možemo samo nagađati jer zadovoljavajućih istraživa­nja nemamo.

  • Postoje oni koji iz objektiv­nih razloga na dan izbora ne mogu do biračkog mjesta. Stari, bolesni, daleko im je, boje se izaći po kiši, nešto im je taj dan naglo iskrsnulo...Dopisno, ili e-glasovanje bi u budućnosti tu djelomično pomoglo...
  • Slijede oni koji akutno ili kronično "nemaju za koga". Neki od njih bili su birači, ali su razočarani svojom rani­jom opcijom…Ne znamo koliko je onih koji su potpuno promijenili stajalište, tj. glasački prešli u ekipu tuđeg djeda, ili ako su iz "miješanih" brakova, gdje se jedan djed zatekao na strani sila Osovine, a drugi na suprotnoj…

Neki koji prije nisu glasovali mogu postati birači vođeni sebičnim razlogom, ako vide konkretan materijalni inte­res. To se vidjelo na primjeru buma umirovljeničke stran­ke. Tada se pokazalo da dio penzionera ne vjeruje više ni u kakvu političku opciju ili vrijednost, već samo u partikularni interes čije će zado­voljavanje ići na teret cijele zajednice. Nema veze, netko će platiti. Slična su pojava nove parapolitičke opcije za one koji vjeruju da neće morati otplaćivati kredite ako izvjesni spasitelji dođu na vlast.

 

Osviješteni kronični nebirači su najzanimljivija podvrsta... Uglav­nom tvrde kako su izbori predstava, da se odluke do­nose daleko od javnosti da je suverenost naroda privid. Vole citirati misao koju lije­vi nebirači pripisuju Emmi Goldman, a nelijevi nebirači Marku Twainu, a koja otprilike kaže - kad bi izbori mo­gli nešto promijeniti, odav­no bi ih zabranili. Ako se i dogodi nešto što izgleda kao promjena, oni kažu da je to samo kozmetički, površin­ski, pa se pozivaju na misao koju je u romanu Gepard napisao Giuseppe Tommasi di Lampedusa - potrebno je promijeniti sve kako se ne bi promijenilo ništa.

 

Ne bih poticao nebiračku sektu, ali izvjesni teorijski dignitet toj poziciji dao je još Gaetano Mosca (1858.-1941.), talijanski pravnik, politolog i političar, jedan od utemeljitelja moderne političke znanosti, koji je stavljao veliki upitnik nad parlamentarizam kao takav i izbore kao sredstvo kojim "narod" tobože slobodno sam sebi određuje vlast. Mosca tvrdi kako u svakom društvu postoje dvije sku­pine osoba: upravljači ili vladari (elite) i upravljani, tj. oni nad kojima se vlada ("narod", "mali čovjek", "obični ljudi"). On smatra da su demokracija, parlamentarizam… samo utopija, političke teorije koje služe za legiti­miranje i održavanje moći koja je uvijek u rukama ma­log broja ljudi (elite)... Tvrdi da u predstavničkom sustavu ne biramo mi naše predstavnike, već se naši predstavnici izabiru pre­ko nas… Naša sloboda izbora, ograničena je na usko područje igre koje su pripremile organizirane manjine, političke sna­ge koje su u stanju nametnuti se na "tržištu glasa".   

 

Situacija ipak ni­je tako beznadna kako ju je tada prikazao Mosca jer je u zrelijim demokracijama dijelom pomogao razvoj medija i civilnog društva, koji su "političku klasu" barem prisiljavali da se kvalitetnije obnavlja, tj. traži bolje  kadrove i stvara kvalitetniju "političku formulu" kojom će uvjeriti javnosti da baš oni trebaju vladati. Bolja pravila te igre, koja će na koncu ipak izbaciti uski sloj vladajućih, ali nije svejedno kakvih..

 

Na koncu: treba li nebiračima ostaviti pravo na postojanje ili je u priželj­kivanoj budućoj reformi izbornog sustava potreb­no uvesti novčanu kaznu za one koji ne obave svoju "građansku dužnost"? Time bi ih njihov izbor neizbora koštao određenu svotu, što je ipak ništa prema gubitku živaca kojim svoj izbor ma­njeg zla tijekom četiri godi­ne do sljedećih izbora često plaćaju oni koji "biraju".(Izvor: *Nino Raspudić, kolumna u Večernjem listu 20151030)

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.