I Grci su prije krize otvarali javne bolnice da bi ih u krizi zatvarali


Grčka zastava/Wikipedia

Autor/Izvor: Izvor*

Objavljeno: 6.10.2015.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

I Grci su prije krize otvarali javne bolnice da bi ih u krizi zatvarali

Grčka je vlada u ljeto 2011. godine s početkom krize odlučila smanjiti broj bolnica sa 131 na 83 i broj bolničkih kreveta s 35.000 na 29.000.

 

Prije 4 godine, u srpnju 2011., pod pritiskom krize i stranih kreditora, grčka je vlada donijela odluku o smanjenju broja javnih bolnica i bol­ničkih kreveta s 35.000 na 29.000. Samo deset godina ranije, na milenijskom je prelazu grčki sustav zdravstva bio 14. na svijetu i za čak 9 mjesta bolje pozicioniran od njemačkog. No, kad je došla kriza postavilo se pitanje: a tko će  platiti troškove javnih bolnica? Zbog toga je  broj javnih bolnica reorganizacijom ili ukidanjem smanjen sa 131 na 83,  ukinuto je 6.000 bolničkih kreveta,  smanjene plaće liječnicim koji su  prešli u pri­vatne grčke klinike ili inozemstvo.

 

Prijatelji, bračni par Zagrepčana koji su do prije osam godina živjeli u Ateni, prepričavaju mi ono što čuju od svojih Atenjana danas, o tome kako danas izgleda zdravstvena skrb u  državi u najvećoj ekonomskoj krizi u novijoj europskoj povijesti. O toj je temi ljetos pisala  i suradnica Jutarnjeg lista Bisera Fabrio (Jutarnji list 20150711). U nastavku nekoliko epizoda koje ilustriraju što se događa iza bolničkih vrata posrnulog  grčkog zdravstvenog sustava.

 

Ljudi bez zdravstvenog osiguranja: u Ateni je 20.000 beskućnika a u ci­jeloj Grčkoj između 2,5 -3 milijuna ljudi nema zdrav­stveno osiguranje jer im se zdravstveno osiguranje ukida:

  • nakon godinu da­na od kada ostanu  bez posla,
  • ako ne plaćaju poreze.

Ljekarne: Grčka ima najveći broj ljekarni po stanovniku jer se mnogi liječe sa­mi bez odlaska liječniku, uzimaju lijekove koje mogu dobiti bez rece­pta. Prije su morali plaćati nekoliko eura participacije, ali to je Syrizina vlast ukinu­la jer je bilo neodrživo. Naj­važnije pitanje koje bi ljudi postavljali kada bi otvorili vrata ordinacije bilo je "koli­ko će me to koštati“. Grčka duguje far­maceutskoj industriji 1,1 mi­lijardu eura. Pojavile su se i neke bolesti koje su već bile zaboravljene, poput malarije i tuberkuloze

 

Odjeli Hitne pomoći: nekada su primali 280 paci­jenata dnevno, sada više od 600. Socijalnih klinika je 40 samo u Ateni, budžet za bol­nice pao je sa 650 milijuna eura na 43 milijuna, pro­sječne plaće liječnika  sa svim dežurstvima su 1500 eura…. Atenjani kažu da su došli  do onoga što su prije viđali u američkim fil­movima: kada dođete na Hi­tnu u Ateni, ne pitaju vas pr­vo što vam je, nego vas mo­raju pitati kakvu vrstu osigu­ranja imate...

 

Oftalmolog Constantinos Petrou, šef odjela u javnoj bolnici Hipokrat u Ateni: uspoređuje razdoblje iz 1980. godine kada je počeo raditi i danas. Nekoć je na odjelu radilo  6 oftamologa  a danas 2.  Ta dva liječnka dnevno prime  100-tinjak pacijenata a mjesečno obave i do 150 operacija.

 

Kardiolog, Vasilis Vachliotis, vlasnik atenske privatne klinike: dnevno prima izme­đu 20 i 60 pacijenata Za njega radi 5 sestara i prošle je godine, ka­da se odbiju svi porezi i troškovi, zaradio 60.000 eura, odnosno 5.000 eu­ra mjesečno koliko je trebao rasporediti na plaće.  Još do prije  5 godina zarađivao je 120.000 eura godišnje. Priznaje da je njemu bolje no onima u javnom zdravstvu, jer radi priva­tno, ali, s obzi­rom na krizu, nitko ne zna dokad će postojati ljudi koji mogu plaćati preglede…

 

Ortoped Simos Koumpanis: nakon 14 godina rada u  javnoj bolnici, otišao je raditi u Veliku Britaniju, no nakon 6 mjeseci se vratio u Grčku i sada ima privatnu praksu. Iz javne je službe otišao zbog svađe sa šefom i kaže da je problem bio u tome što je sam primao 50 pacijenata dnevno, a njegovi  kolege 20. Iz Engleske se vratio jer nije mogao „bez sunca“.

 

Odlazak liječnika iz Grčke u inozemstvo: većina grčkih pacijenata i zdravstvenog osoblja se slaže u tome  da je to što liječnici zaposleni u javnim bolnicama odlaze iz Grčke sasvim očekivano, ljudski jer  nemaju osnovne uvjete za rad, pacijenti  sami donose gaze, posteljinu, za vrijeme ljetošnje blokade nije bilo  lijekova…. Međutim, u večini su ipak  liječnici koji ostaju jer smatraju da  ne mogu ostaviti pacijente na cjedilu i otići, ne mogu se pretvarati  da ih se  ne tiče. „Tiče nas se. Tiče se svakoga od nas. Neki puknu pa odu, neki od nas rade do besvijesti.“

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.