Utjecaj manjka/odlaska liječnika na održivost sustava zdravstva


Autor/Izvor: SUPRA

Objavljeno: 6.04.2017.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Utjecaj manjka/odlaska liječnika na održivost sustava zdravstva

Na prošlotjednoj sjednici saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku - o utjecaju manjka liječnika na perspektivu funkcionalne održivosti hrvatskoga zdravstvenog sustava – jedna je od teza bila da je preventivni mehanizam za zadržavanje mladih liječnika u Hrvatskoj kvalitetan koncept  trajnog usavršavanja a specifično stručnog usavršavanja liječnika.

 

Sudionik sjednice, predsjednik Hrvatske liječničke komore (HLK) Trpimir Goluža, obznanio je podatak da  je u tri i po godine od pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, HLK izdao 1.301 potvrdu za odlazak liječnika. Nešto manje od polovice (42%) onih koji su zatražili dozvolu - suotišlo raditi izvan Hrvatske (551 liječnik). Među njima je 83%  u dobi od 24 do 47 godina.  Taj  podatak zabrinjava i stoga što je :

  • prosječna dob liječnika u Hrvatskoj 50 godina,
  • a u idućih 10 godina u mirovinu će otići oko 3700 liječnika.

Čelnici HLK-a su uvjereni da je jedan od načina zadržavanje mladih liječnika upravo usvajanje  „Cjelovitog koncepta specijalističkog usavršavanja doktora medicine“ koji je pripremila Liječnička komora i koji je prije 4 mjeseca preedano ministru zdravstva zajedno s peticijom potpisanom od strane  3.300 hrvatskih liječnika.

 

Naime, specijalističko usavršavanje doktora medicine ključan je period u stručnom i profesionalnom razvoju liječnika. S obzirom da je dosadašnja primjena programa specijalizacije nepotpuna i nedovoljno kvalitetna, Povjerenstvo za medicinsku izobrazbu liječnika HLK-a izradilo je novi koncept specijalističkog usavršavanja doktora medicine, koji je detaljno predstavljen u Liječničkim novinama broj 153.

 

 Cjeloviti koncept specijalističkog usavršavanja doktora medicine (HLK)

 

1. Nacionalno (objedinjeno) PLANIRANJE POTREBA za specijalistima pojedinih struka

Središnje (centralno) upravljanje sustavom specijalizacija, zasnovano na pojedinačno izraženim kadrovskim potrebama pojedinih zdravstvenih ustanova smanjuje vjerojatnost nastanka kadrovskih neravnoteža u sustavu zdravstva. Utvrđivanje objektivnih godišnjih potreba treba biti projiciranih i na dugoročni period od 5 10 godina.

HLK predlaže izradu Registra specijalista u RH, a zatim, s obzirom na strukturu specijalista (specijalnost, dob), demografska kretanja i iskazane potrebe pojedinih zdravstvenih ustanova i srednjoročnog i dugoročnog plana potrebnog broja specijalizanata / specijalista u RH.

 

2. Centralizaciju FINANCIRANJA specijalističkog usavršavanja doktora medicine i uvođenje nacionalnih specijalizacija.

HLK zagovara uvođenje tzv. nacionalnih specijalizacija tijekom kojih bi liječnik specijalizirao za RH (javni, državni zdravstveni sustav), koja bi iz zasebnog fonda i financirala specijalističko usavršavanje doktora medicine.

Poslije stjecanja statusa specijaliste, specijalist bi bio obavezan raditi u javnom zdravstvenom sustavu onoliko vremena koliko mu je trajalo specijalističko usavršavanje pri čemu bi kao slobodan stručnjak dogovarao u kojoj bi zdravstvenoj ustanovi tu obvezu ispunio. Na predloženi način zajamčila bi se mobilnost liječnika specijalista unutar javnozdravstvenog sustava RH bez ikakvih troškova za liječnike, a zdravstvenim ustanovama osiguralo bi se da se ekipiraju ovisno o svojim stvarnim potrebama.

Ukoliko bi se specijalist po završetku specijalističkog usavršavanja odlučio napustiti javnozdravstveni sustav RH, bio bi obvezan vratiti RH realni trošak specijalističkog usavršavanja koji nipošto ne smije obuhvatati troškove plaća koje je dobio kao naknadu za obavljeni rad.

 

3. Prepuštanje ovlasti Ministarstva zdravlja Hrvatskoj liječničkoj komori - centralno dodjeljivanje specijalizacija te UPRAVLJANJE I KONTROLU PROVEDBE SPECIJALISTIČKOG USAVRŠAVANJA doktora medicine (kao novu javnu ovlast HLK)

U velikom broju članica EU krovne strukovne organizacije liječnika upravljaju i nadziru provedbu specijalističkog usavršavanja doktora medicine.

Velika većina specijalizanata i specijalista dosadašnju praksu organizacije i kontrole provođenja specijalističkog usavršavanja u RH - koje je pod ingerencijomMinistarstva zdravlja RH - smatra nedovoljno kvalitetnom te ocjenjuje da se po tom pitanju ne vodi dovoljnja briga.

HLK ima potrebne kapacitete za preuzimanje organizacije i kontrole provođenja specijalističkog usavršavanja pri čemu bi intenzivno surađivala sa svim medicinskim fakultetima u Hrvatskoj.

Specijalizacije bi se raspisivale temeljem izraženih potreba pojedinih zdravstvenih ustanova, dodjeljivale bi se na krajnje transparentan način po osnovu jasno definiranih objektivnih kriterija s naglaskom na izvrsnosti (stimuliranju napredaka najkvalitetnijih liječnika) i javnoj objavi kriterija i rezultata.

 

4. Stvaranje jedinstvenog Pravilnika čime bi se SPECIJALIZANTI OBITELJSKE MEDICINE u pravima i obvezama IZJEDNAČILI SA SPECIJALIZANTIMA DRUGIH SPECIJALNOSTI. Trenutno postoji Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine koji regulira sve specijalizacije osim obiteljske medicine i zaseban Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz obiteljske medicine. Ovakva zasebna regulacija specijalizacije iz obiteljske medicine potencijalni je izvor diskriminacije te skupine specijalizanata.

 

5. Uspostavu REGISTRA USTANOVA U RH ZA SPECIJALISTIČKO USAVRŠAVANJE idefiniranje njihovog  KAPACITETA  za provođenje edukacije.

U Registar bi ušle  ustanova u kojima se liječi dovoljan broj bolesnika na osnovu čega je moguće osigurati dovoljan broj praktičnih procedura potrebnih za usavršavanje specijalizanata (uz egzaktne podatke o tipu i broju pojedinih procedura koje se u o dređenoj ustanovi izvode, a radi procjene kapaciteta za provođenje specijalističkog usavršavanja).

Tako bi se definirao optimalan broj specijalizanata koji istovremeno mogu biti u jednoj organizacijskoj jedinici, a s obzirom na broj bolesnika koji se liječe i procedura koje se izvode u toj jedinici, budući da specijalizant ima precizno određene postupke i zahvate koje mora obaviti za vrijeme obavljanja specijalističkog staža. Niti jedna ustanova ne može prihvatiti veći broj specijalizanata nego što je broj zahvata koje specijalizanti moraju obaviti u toj ustanovi.

Ovime de se poticati manje bolnice da ispune kriterije za provedbu specijalističkog usavršavanja i prihvate dio specijalizanata, a specijalizanti da značajan dio specijalističkog usavršavanja provedu u manjim bolnicama.

 

6. ISTOVREMENI POČETAK specijalizacija u čitavoj RH.

Sve specijalizacije u RH započinjale bi istovremeno (početkom akademske godine), a u iznimnim slučajevima –specijalizacije s velikim brojem specijalizanata; mogle bi započinjati i u dva termina godišnje. Time bi se u svakom trenutku znalo na kojoj godini specijalizacije je pojedini specijalizant te koja znanja i kompetencije je morao usvojiti, što je bitan preduvjet za kontrolu napredovanja specijalizanta.

 

7. KONTROLA provedbe specijalizacija - MENTORI.

Nužno je s više razina kontrolirati provodi li se specijalizacija u skladu s predviđenim programom. U tom smislu specijalizanta nadzire mentor, a uvela bi se i e-specijalizantska knjižica gdje specijalizant prijavljuje svoje aktivnosti, a mentor ih potvrđuje. Prijavom u centralnu bazu podataka e-specijalizantskih knjižica u svakom je trenutku moguće izvršiti uvid u rad specijalizanta i mentora. Rad mentora anonimno bi ocjenjivali specijalizanti. HLK bi povremeno provodila inspekcijski nadzor.

 

8. EVALUACIJA I KONTROLA napredovanja - SPECIJALIZANTI.

Nužna je redovita godišnja kontrola napredovanja specijalizanta evaluacijom stečenih znanja te kontrolom provedenih zahvata i stečenih kompetencija. Sustav mora biti kreiran tako da oni specijalizanti koji ne postižu zadovoljavajuće rezultate ne mogu završiti specijalizaciju. Pravilnikom se definira minimalno trajanje specijalizacije, a završetak specijalizaciju ovisi o tome  kad je specijalizant obavio program specijalizacije, stekao propisane kompetencije i položio ispit.

 

9. Unaprjeđenje SUSTAVA MENTORSTVA.

Kvalitetan sustav mentorstva ključan je za kvalitetno provođenje specijalističkog usavršavanja. Mentor mora biti motiviran za rad sa specijalizantima, a istovremeno snositi punu odgovornost za svoj rad. U tom kontekstu smatramo da jedan mentor može istovremeno nadzirati najviše 2 specijalizanta i nakon usvojenog znanja mentor specijalizantu potvrđuje kompetenciju za samostalan rad. Mentor mora dobiti adekvatnu naknadu za rad sa specijalizantima, a mentor koji ne ispunjava svoje dužnosti gubi pravo mentoriranja. U cilj u poboljšanja mentorskog sustava uspostavio bi se i REGISTAR MENTORA s ocjenama specijalizanata. Specijalizanti bi mogli birati mentor

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.