Dva nezdrava kamena temeljca sustava zdravstva/osiguranja


Autor/Izvor: SUPRA

Objavljeno: 3.11.2017.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    

Dva nezdrava kamena temeljca sustava zdravstva/osiguranja

Hrvatski sustav zdravstva godinama stvara gubitke. Oni se povremeno saniraju na teret poreznih obveznika da bi se  nakon toga cijela priča ponovila. Sada dug zdravstva iznosi 8,2 milijardi kuna iako je zadnjom sanacijom provedenom prije 4 godine bio sveden na nulu. Izdvajamo  dva nezdrava kamena temeljca hrvatskog sustava zdravstv(a)-enog  osiguranja s *prijedlozima rekonstrukcije:

 

1.Hrvatski sustav zdravstvenog osiguranja postavljen je tako da korisnik ne mora snositi (financijske) posljedice vlastitog rizičnog ponašanja.

„*Najveću korist od postojećeg sustava zdravstvenog osiguranja imaju pojedinci skloni rizičnom ponašanju, npr. pušači, pretili, skloni prekomjernoj konzumaciji alkohola itd. U toj rizičnoj „igri" njihove šanse obolijevanja su veće, a sve to vodi prema većim troškovima liječenja i prebaciva­njem tog tereta na nekog drugog – na savjesne građane koji se ne žele kockati vlastitim zdravljem. Taj se problem ne može kontrolirati sim­boličnim iznosima sudjelovanja u cijeni zdravstvene zaštite, tj. parti­cipacijom.

 

Trebalo bi uvesti fran­šizu ili fiksni iznos plaćanja (pret­plata) koji osiguranik podmiruje do određenog iznosa nakon kojeg se aktivira osiguranje - primjerice obvezni ste podmiriti iznos od maksimalno 1000 kuna godišnje iz džepa, a nakon toga sve dodatne troškove pokriva osiguravatelj u cijelom iznosu. Pri tome se opet može vrlo lako zaštititi socijalno ugrožene kategorije, a efekti na smanjenje potražnje/potrošnje bili bi pozitivni i brzo vidljivi.“ 

2. Umjesto da štiti socijalno ugrožene građane - kriterij „dohodovnog cenzusa“ za besplatno zdravstveno osiguranje - stvara osjećaj nepravde i potkopava teme­lje socijalne države

Kao što je poznato, hrvatski se zdravstveni sustav financira jednim dijelom iz doprinosa zaposlenih a drugim dijelom iz državnog proračuna za socijalno ugrožene građane, koji imaju izuzeće od sudjelovanja u zdravstvenim troškovima i dobivaju besplatno zdravstveno osiguranje. Međutim, kriterij za to je dohodovni cenzus koji je je krajnje dvojben. Primjerice samcu s mje­sečnim prihodom od 1.800 kn država plaća policu DZO-a, ali ta isti čovjek može imati vrijednu nekretninu koju iznajmljuje te nije ni blizu kategoriji socijalno ugrože­noga građanina.

„*Stoga bi kao uvjet za dobivanje besplatnog do­punskog zdravstvenog osiguranja (DZO) trebalo  koristiti imovin­ski cenzus, a ne dohodovni cenzus.Brojni su primjeri u našoj državi gdje se temeljem do­hodovnog cenzusa ostvaruju pra­va u raznim programima potpore stanovništvu (npr. kod vrtića, jav­nog prijevoza, socijalnih naknada itd.), a da se pri tome nitko ne pita imaju li korisnici tih potpora vri­jednu i likvidnu imovinu. Dakako, navedeno u društvu stvara osjećaj velike nepravde i potkopava teme­lje socijalne države.“

 

 

Izvor: *Intervju koji je za Večernji list 20171007 dao Šime Smolić,  docent Ekonomskog fakulteta, predavač ekonomike zdravstva i voditelj Povjerenstva  koje je Vlada Zorana Milanovića angažirala da analizira državnu potrošnju i troškove vezane uz agencije, subvencije, cijenu rada i zdrav­stvo. Povjerenstva je 2014. godine obavilo svoj dio posla i detektiralo ključna mjesta gdje su moguće uštede i gdje curi novac u zdravstvu. Međutim, došla je  predizbor­na kampanja i smjena vlasti pa je sve ostalo nas papiru. Ta je analiza trebala biti tek prvi korak temeljite pripreme reformskih zahvata u zdravstvu temeljenih na dokazima, ali za takvo što nije bilo odlučnosti no­sitelja zdravstvene politike pa su se problemi (op.ur.dugovi!) nastavili gomilati do danas.

 

Povjerenstvo je u rezultatima dubinske analize detaljno obradilo ključne pozicije na kojima su moguće uštede u zdravstvenom sustavu. To su:

  • nepotrebno zapošljava­nje nezdravstvenih radnika - po­gotovo u zdravstvenim ustanovama u vlasništvu gradova i županija. „Neobične su situacije da u poje­dinim zdravstvenim ustanovama imamo jednak broj nezdravstvenih i zdravstvenih radnika, ali o tome bi više mogli govoriti vlasnici tih istih ustanova. Pokušaji da se raci­onalizira i taj dio našeg zdravstva također su završili u magli, ali mož­da ponovno treba osvijetliti ideju o centralizaciji sustava zdravstva“
  • neefikasna organizacija dežur­stava i neefi­kasno upravljanje ljudskim resursima,
  • nedovoljna  kontrola isplata raznih dodata­ka zaposlenima u zdravstvu,
  • (ne)provođenje kliničkih protokola,
  • anomalije u postupcima javne nabave,
  • rasipanje resursa npr. kod lijekova-  postoji prostor za znatne uštede na poziciji lijekova, pogo­tovo skupih lijekova koji bilježe najbrži trend rasta potrošnje.
  • netransparentno praćenje prihoda i rashoda u zdravstvu,
  • visoki udio javnih izdataka (jedan od najvećih u EU),
  • nepovoljna struktura rasho­da u kojima dominiraju bolnice,
  • brojna izuzeća od sudjelovanja u zdravstvenim troškovima,
  • dugotrajna zdravstvena skrb koja bi se iz  bolnica trebala prebaciti u sustav socijalne skrbi.

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.