4 apsurda hrvatskog zdravstvenog sustava





Autor/Izvor: V. Cerkvenik
Objavljeno: 8.01.2018.
Ključne riječi:
4 apsurda hrvatskog zdravstvenog sustava
Nikad kraja apsurdima u sustavu zdravstva RH ! Iako je članica EU, Hrvatska ima model zdravstva koji odudara od svih drugih modela.
Apsurd br. 1 – Europljani dolaze na liječenje u hrvatske privatne bolnice i njihova zdravstvena osiguranja to pokrivaju ali nama u našoj državi to HZZO ne omogućuje.
„Nedvojbeno je da Hrvatska treba nastaviti izgrađivati solidarni javni zdravstveni sustav, no istodobno mora razvijati sinergiju javnog i privatnog sektora ako želi dobro svojim građanima. Često me pitaju o njemačkom zdravstvenom sustavu na koji se svi pozivaju. U svojoj se biti on temelji na trodiobi. Jedna trećina je javno zdravstvo, trećina je vezana uz privatno, a trećina uz sustav neprofitnih institucija, uključujući Crkvu. U toj simbiozi postoji konkurentnost – jedan sustav vuče drugi. Kod njih ne postoji razlika između javnoga i privatnoga. Bitno je da li je institucija akreditirana i da radi sukladno kriterijima izvrsnosti." *)
Apsurd br. 2 – Hrvatska Mreža javne zdravstvene službe funkcionira tako da jedino zdravstvene institucije koje su dio Mreže imaju pravo liječiti pacijente o trošku HZZO-a. To isto tako znači da, ako je neka zdravstvena institucija u Mrežu ušla prije mnogo godina, u njoj ostaje bez obzira na svoje rezultate.Takav koncept ruši načela funkcioniranja zdravstva u EU! (Podsjetimo, u vrijeme Jugoslavije su postojale isključivo javne bolnice. Privatne bolnice nastaju tek u novije vrijeme.)
„Kad bi kojim slučajem Harvard Medical School ili Mayo Clinic sutra otvorili bolnicu u Hrvatskoj s vrhunskom zdravstvenom skrbi, ne bi imali nikakvu šansu da uđu u Mrežu a građani Hrvatske se ne bi u takvoj vrhunskoj zdravstvenoj ustanovi mogli liječiti na uputnicu HZZO-a. To je neprihvatljivo sa stajališta pacijenta koji želi pravovremenu medicinsku skrb u najboljim institucijama. Zar to pravo pacijent (osiguranik) nije stekao vlastitim radom izdvajajući dio sredstava od svoje plaće kako bi se mogao liječiti kad to bude potrebno? Osim toga, to nije održivo niti sa stručnog, financijskog i razumskog aspekta te ruši načela funkcioniranja zdravstva u EU.“ *)
Apsurd br. 3 – Hrvatski Zakon o (zdravstvenim) ustanovama je dvosmislen jer kaže da privatna zdravstvena ustanova ne može isplaćivati dobit i nije u Mreži javnih zdravstvenih institucija.
„Kao i puno toga u Hrvatskoj i Zakon o ustanovama je dvosmislen – u jednoj točki kaže da se ostvarenom dobiti ne može raspolagati, već se mora reinvestirati u istu djelatnost, a u drugoj da se to treba definirati aktom o osnivanju ili statutom ustanove. Kako objasniti potencijalnom investitoru u hrvatsko zdravstvo da nakon što uloži vlastite novce i ostvari prihode, da mu naši zakoni ne dopuštaju da raspolaže profitom. Mnogi mi poslodavci govore da imaju osjećaj da netko sustavno radi protiv interesa Hrvatske onemogućavajući bilo kakve nove investicije. Ako netko misli da će konkurentnost Hrvatske podići povećanjem prihoda isključivo putem povećanja poreza, a ne putem novih investicija, grdno se vara." *)
Apsurd br. 4 – Država na osnovi nejasnih kriterija odredi količinu novca (limit) koji pripada pojedinoj zdravstvenoj instituciji u sastavu Mreže. Drugim riječima, HZZO ne dozvoljava obračun prema obavljenoj zdravstvenoj usluzi pri čemu bi cijena usluge treba biti utemeljena i izračunana prema realnim osnovama.
„Zbog toga se često događa da oni koji rade više ne dobiju dovoljno novca, a oni koji ne rade dovoljno često dobiju i previše novca. Dok se ne uvede obračun prema obavljenoj zdravstvenoj usluzi, pri čemu cijena usluge treba biti utemeljena i izračunana prema realnim osnovama, hrvatsko zdravstvo stvarat će dugove koji će ga sustavno iscrpljivati i onemogućavati mu razvoj.
Hrvatska je jedina država koja s porastom BDP-a ne povećava izdvajanje za zdravstvo iako medicinska oprema, lijekovi i materijali poskupljuju i do 8% na razini godine. Opće je poznato to da hrvatske javne bolnice prema sadašnjem modelu poslovanja mogu samo generirati gubitke. Što se tiče izdvajanja za zdravstvo, u odnosu na Hrvatsku, Slovenija danas troši dvostruko više po glavi stanovnika tj. 1.500 eura, a Austrija 4.000 eura, Pa kako onda mi sa 750 eura možemo osigurati svojim građanima konkurentno zdravstvo? S druge strane cijene usluga koje plaća HZZO su višestruko niže od cijena koje plaćaju osiguravajuća društva u drugim članicama EU…
Ministar Kujundžić želi promijeniti dosadašnju praksu i učiniti sustav zdravstva učinkovitijim jer je svjestan da postojećom dinamikom bolnice stvaraju mjesečno između 50 i 60 milijuna kuna novih dugova što, uz ukupno dospijeće duga od 8 milijardi, vodi u katastrofu. Neki tu situaciju opisuju s Titanicom… Ministru zdravstva ne može sam napraviti reformu. Na tom putu treba mu pomoći i oporba jer već sutra i oporba može naći u situaciji da mora raditi iste poteze kao ministar Kujundžić…. Jako sam zadovoljan i nizom pozitivnih inicijativa Hrvatske liječničke komore.
Citirat ću Tomislava Mihaljevića, čelnika jedne od najvećih američkih bolnica Cleveland Clinic, koji je rekao: Daleko su najuspješnije one države koje imaju partnerstvo privatnog i javnog zdravstva u kojem je ministarstvo regulator i gdje postoji tržišna utakmica osiguranja i onih koji pružaju usluge. Tu je više-manje sve rečeno."
(*) Izvor: Večernji list 20171208 intervju s prof. dr. sc. Draganom Primorcem