4 apsurda hrvatskog zdravstvenog sustava


Autor/Izvor: V. Cerkvenik

Objavljeno: 8.01.2018.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

4 apsurda hrvatskog zdravstvenog sustava

Nikad kraja apsurdima u sustavu zdravstva RH !  Iako je članica EU, Hrvatska ima model zdravstva koji odudara od svih drugih modela.


Apsurd  br. 1  – Europljani dolaze na liječenje u hrvatske privatne bolnice i njihova zdravstvena osiguranja to pokrivaju ali  nama u našoj državi to HZZO ne omogućuje.

 

„Ned­vojbeno je da Hrvatska treba nastaviti izgrađivati solidarni javni zdravstveni sustav, no istodobno mora razvijati sinergiju  javnog i privatnog sektora ako želi dobro svojim građanima. Često me pitaju o nje­mačkom zdravstvenom sustavu na koji se svi pozivaju. U svojoj se biti on temelji na trodiobi. Jedna trećina je javno zdravstvo, treći­na je vezana uz privatno, a trećina uz sustav neprofitnih institucija, uključujući  Crkvu. U toj simbiozi postoji konkurentnostjedan sustav vuče drugi. Kod njih ne postoji razlika između javnoga i privatnoga. Bitno je da li je institucija akreditirana i da radi sukladno kriterijima iz­vrsnosti." *)

 

Apsurd br. 2 – Hrvatska Mreža javne zdravstvene službe funkcionira tako da jedino zdravstvene institucije koje su dio Mreže imaju pravo  liječiti pacijente o trošku HZZO-a. To isto tako znači da, ako je neka zdravstvena institucija u Mrežu ušla prije mnogo godina, u njoj ostaje bez obzira na svoje rezultate.Takav koncept ruši načela funkcioniranja zdravstva u EU! (Podsjetimo, u vrijeme Jugoslavije su postojale  isključivo javne bolnice. Privatne bolnice nastaju tek u novije vrijeme.)

 

Kad bi kojim sluča­jem Harvard Medical School ili Mayo Clinic sutra otvorili bolnicu u Hrvatskoj s vrhunskom zdravstvenom skrbi, ne bi imali nikakvu šansu da uđu u Mrežu  a građani Hrvatske se  ne bi u takvoj vrhunskoj zdravstvenoj ustanovi mogli liječiti na uputnicu HZZO-a. To je  neprihvatljivo sa stajališta pacijenta koji želi pravovremenu medicinsku skrb u najboljim institucijama. Zar to pravo pacijent (osiguranik) nije stekao vlastitim radom izdvajajući dio sredstava od svoje plaće kako bi se mogao liječiti  kad to bude potrebno? Osim toga, to nije održivo niti sa stručnog, financijskog i razumskog aspekta te ruši načela funkcioniranja zdravstva u EU.“ *)

 

Apsurd br. 3 –  Hrvatski  Zakon o (zdravstvenim) ustanovama  je dvosmislen jer kaže da privatna zdravstvena ustanova ne može isplaćivati dobit i nije u Mreži javnih zdravstvenih institucija.

 

„Kao i puno toga u Hrvatskoj i Zakon o ustanovama je dvosmislen – u jednoj točki kaže da se ostvare­nom dobiti ne može raspolagati, već se mora reinvestirati u istu djelatnost, a u drugoj da se to tre­ba definirati aktom o osnivanju  ili statutom ustanove. Kako obja­sniti potencijalnom investitoru u hrvatsko zdravstvo da nakon što uloži vlastite novce i ostvari prihode, da mu naši zakoni ne dopuštaju da raspolaže profitom. Mnogi mi poslodavci govore da imaju osjećaj da netko sustavno radi protiv interesa Hrvatske onemogućavajući bilo kakve nove investicije. Ako netko mi­sli da će konkurentnost Hrvat­ske podići povećanjem prihoda isključivo putem povećanja po­reza, a ne putem novih investici­ja, grdno se vara." *)

 

Apsurd br. 4 – Država na osnovi nejasnih kriterija odredi količinu novca (limit) koji  pripada pojedinoj zdravstvenoj instituciji u sastavu Mreže. Drugim riječima, HZZO ne  dozvoljava  obračun prema obavljenoj zdravstvenoj usluzi pri čemu  bi cije­na usluge treba biti utemeljena i izračunana prema realnim osno­vama.

 

„Zbog toga se često događa  da  oni koji rade više ne dobiju dovoljno novca, a oni koji ne rade do­voljno često dobiju i previše novca. Dok se ne uvede obračun prema obavljenoj zdravstvenoj usluzi, pri čemu cije­na usluge treba biti utemeljena i izračunana prema realnim osno­vama, hrvatsko zdravstvo stvarat će dugove koji će ga sustavno is­crpljivati i onemogućavati mu razvoj.

Hrvatska je jedina država koja s porastom BDP-a ne povećava izdvajanje za zdravstvo iako medicinska oprema, lijekovi i materijali poskupljuju i do 8% na razini godine. Opće je poznato to da hrvatske javne bolnice prema sadašnjem modelu po­slovanja mogu samo generirati gubitke. Što se tiče izdvajanja za zdravstvo, u odnosu na Hrvatsku, Slovenija da­nas troši dvostruko više  po glavi stanovnika tj. 1.500 eura, a Austrija 4.000 eura, Pa kako onda mi sa 750 eura možemo osigurati svojim građanima konkurentno zdravstvo? S druge strane cijene usluga koje plaća HZZO su višestruko niže od cijena koje plaćaju osiguravajuća društva u drugim članicama EU… 

Ministar Kujundžić želi promi­jeniti dosadašnju praksu i uči­niti sustav zdravstva učinkoviti­jim jer je svjestan da postojećom dinamikom bolnice stvaraju mjesečno između 50 i 60 mili­juna kuna novih dugova što, uz ukupno dospijeće duga od 8 milijardi, vodi u katastrofu. Neki tu situaciju opisuju s Titanicom… Ministru zdravstva ne može sam napraviti reformu. Na tom putu treba mu pomoći i oporba jer već sutra i oporba  može naći u situaciji da mora raditi iste poteze kao ministar Kujundžić…. Jako sam zadovoljan i nizom pozitivnih inicijati­va Hrvatske liječničke komore.

Citirat ću Tomislava Mihaljevića, čelnika jedne od najvećih američkih bolnica Cleveland Clinic, koji je rekao: Da­leko su najuspješnije one države koje imaju partnerstvo privat­nog i javnog zdravstva u kojem je ministarstvo regulator i gdje postoji tržišna utakmica osiguranja i onih koji pružaju usluge. Tu je više-manje sve rečeno.
(*) Izvor: Večernji list 20171208 intervju s prof. dr. sc. Draganom Primorcem

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.