Oliver - sjećanje na pokojne velikane i zahvalnost djelu koje su ostavili zajednici


Oliver Dragojević, Autorsko pravo: Croatia Records - skenirano iz osobne arhive, Poštena uporaba

Autor/Izvor: SUPRA

Objavljeno: 31.10.2018.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Oliver - sjećanje na pokojne velikane i zahvalnost djelu koje su ostavili zajednici

*Svi sveti i Dušni dan - blagdan je sjećanja na one koji su otišli s ovoga svijeta. Tom prigodom prenosimo dijelove kolumne koju je napisao Branimir Pofuk o velikanu naše estrade Oliveru Dragojeviću, objavljene u Večernjem listu 20180804

 

„Pjesnici pišu stihove, skla­datelji note, a onda pjevači to napisano pjevaju. A pje­smu na kraju stvaramo mi, vi i ja, dok je slušamo. U nama se pjesma utjelovljuje, onoliko do­bra koliko nas duboko dira, usre­ći suzom ili smijehom, učini nas dobrima. I u svakom od nas i u svakom različitom trenutku kad neku pjesmu po tko zna koji put slušamo ona se prelomi druga­čije, dobije nijansu, boju, nagla­sak, svjetlo, sjenu kakvu nema u svijetu koji od nje nastaje u nekoj drugoj duši…“

 

U nedjelju, kad je Oliver umro, imao sam mrski novinarski zada­tak nazivanja ožalošćenih prija­telja i suradnika. Ali nelagodu je brzo zamijenila nježnost i toplina dok sam slušao kako se svi redom natječu kako da istaknu veličinu, jednostavnost i dobrotu čovjeka Olivera Dragojevića. U telegraf­skom skraćivanju mnogo je toga ostalo neobjavljeno, pa i ono što mi je ispričao Ante Gelo koji je za Olivera godinama pisao sjajne aranžmane, jazzerske i simfonij­ske i s njim putovao i svirao, sve do slavnih dvorana Sydneya, Pariza, Londona i New Yorka. "Učio nas je da izgorimo za sva­ki ton... u mjuzi je uvijek bio oz­biljan, fenomenalan... jedan od najljepših ljudi koje sam upoznao u životu, nesebičan prema nama glazbenicima", pričao mi je Gelo...

Znate li koliko je samo Runjić pjesama skladao za Oli­vera, a on ih otpjevao? Još tamo 1998. godine Croatia records iz­dala je njihova sabrana djela pod naslovom "Zdenko Runjić & Oliver Dragojević - 100". Pet CD-a, na svakom po dvadeset Runjićevih skladbi. Stotinu pjesama…

Našao sam među njima i pjesmu koja me naročito dirnula. Upravo u večeri u kojoj je tijelo Olivera Dragojevića već bilo spušteno na počinak i napokon ostavljeno na miru i u miru njegove Vele Luke. "Evo mene među moje", na stihove Jakše Fiamenga, glazbu Zdenka Runjića i u aran­žmanu Stipice Kalogjere:


"Dobro jutro že­lim, dobro jutro svima

sunce je visoko, pjatu juve sliči

vrše su u moru, tovar grlo štima

sve ča nas zaboli ovdi se izlići."

...

"Tu ću spustit si­dro svoje

evo mene među moje".

 

Stihovima "Evo mene među moje / puna srca, puni pluća / svi se gušti ovdi spoje / kad se svitom puni kuća"    Oliver je u ljetu 2007. godine pozdravio ti­suće razdraganih ljudi u pulskoj Areni, na početku koncerta što ga je održao sa Zagrebačkom filhar­monijom pod ravnanjem Alana Bjelinskog i Gibonnijem. Sada, gledajući snimke tog antologijskog kon­certa u Areni i mnogih drugih nastupa, uživam u njegovu licu jednako kao i u glasu. Zarazna radost, ra­dost zbog pjesme i glazbe, radost zbog ljudi i za ljude. Pa onda ona eksplozija radosti kada Oliver di­rigira, a čitava Arena, a capella, pjeva Cesaricu! Ili kraj, kada ni nakon tri sata ljudi ne žele otići, sve dok Oliver za klavirom ne po­vede "Vjeruj u ljubav"...

 

Točno je na komemoraciji rekao Zlatan Stipišić Gibonni: "Re­kli smo sve, a nismo rekli ništa." A ja ipak i dalje pišem o Oliveru. Znam i zašto. Ne rastaje mi se od tih pjesama i nabujalih emocija koje su se u nama ovih dana utje­lovile (op. Oliver je preminuo 29. srpnja a 1. kolovoza  je ispraćen na posljednji počinak na velolučkom mjesnom groblju sv. Roka).  Ne želim da prođe slika Oliverove glave zabačene una­trag kao kod trkača dok grudima presijeca ciljnu vrpcu, lica koje se zatvorenih očiju svakom svojom crticom smije i blista, skupa s gla­som koji klikće "lipo mi je, lipo mi je". I neću se oprostiti. Kako bih i mogao kad će od sada svaki puta "zlatni konci litnje zore" biti baš oni koji su te nedjelje, oko pet ujutro, posljednji put pomilovali usnulo lice svog Pjevača. (Branimir Pofuk, Večernji list 20180804)

 

 

 

 

Oliver Dragojević  (7.12.1947. - 29.7.2018.)

07.12.1947. - rođen je u Splitu, podrijetlom je iz Vele Luke na otoku Korčuli gdje je proveo djetinjstvo. U Splitu je pohađao glazbenu školu. Najprije je učio glasovir, a potom klarinet i gitaru.

1952.- prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad je od oca Marka na poklon dobio usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na čestoj relaciji Split - Vela Luka.

1961.- prvi estradni nastup na splitskom dječjem festivalu („Baloni“). Istovremeno s bratom Aljošom snimio je tada poznate svjetske hitove za Radio Split. 

1963.- početak profesionalne glazbene karijere kao pjevač i klavijaturist kultne splitske grupe Batali. Na natjecanju amatera pjevača Hrvatske, osvojio je prvo mjesto pjevajući Yesterday (J. Lennon - P. McCartney).

1967.- festivalski debi na Splitskom festivalu, s Picaferajem  Zdenka Runjića.

1967.do1972.- Oliver je pekao zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima,

1973. - kratka epizoda s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana, te sudjelovanje na prvim sessionima splitske grupe More te  ponovno priključivanje Batalima.

1974. - na Splitskom festivalu osvaja prvu nagradu publike sa skladbom Ča će mi Copacabana. Nakon toga ponovno je uspostavio suradnju sa Zdenkom Runjićem.

1975. - na Splitskom festivalu nastupa s Zuppinom i Runjićevom šansonom "Galeb i ja“, koja postaje Oliverov zaštitni znak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i najnagrađivanijeg autorsko-izvođačkog dvojca na hrvatskoj glazbenoj sceni. Redaju se hitovi kao što su "Skalinada", "Malinkonija", "Oprosti mi, pape", "Vjeruj u ljubav", "Piva klapa ispo' volta", "Nadalina" (duet s Borisom Dvornikom), "Karoca" itd., koji su danas evergreeni hrvatske zabavne glazbe.

 

Tekstove i muziku niza antologijskih i neprola­znih melodija, počevši od Ujevićeve "Zelene grane s tugom žuta voća" potpisivali su Jakša Fiamengo, Tomislav Zuppa, Momčilo Popadić, Remi Kazinoti, Zlatan Stipišić Gibonni, Zdenko Runjić…  Ali kao što je rekao Jakša Fiamengo: "Ja sam ih započinjao, a Oliver ih je završavao, skupa s publikom koja ih je prihvaćala".


Pobravši najprestižnije festivalske i diskografske nagrade te odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin („Cesarica“). U godinama koje su slijedile, dobio je još 8 Porina.

 

Iza Olivera Dragojevića su ostali 23 studijska albuma, brojne kompilacije, nagrade struke i publike, te koncerti širom svijeta. Oliver je jedan od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se mogu pohvaliti nastupima u najpoznatijim svjetskim dvoranama kao što su njujorški Carnegie Hall, londonski Royal Albert Hall, pariška Olympia te Opera Houseu u Sydneyju.

 

Velikan hrvatske popularne glazbe umro je 29.07.2018.  izgubivši jednogodišnju bitku od teške bolesti, tumora na plućima. (Izvor: Wikipedia)

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.