Svake srijede kod ministra po 1 udruga pacijenata - komunikacija ključna
Autor/Izvor: SUPRA
Objavljeno: 9.02.2012.
Printaj članakPodijeli s prijateljima na:
Ključne riječi:
Svake srijede kod ministra po 1 udruga pacijenata - komunikacija ključna
Od ove akademske godine komunikacijske vještine se uče tijekom cijelog studija na zagrebačkom Medicinskom fakultetu u sklopu tematskog kolegija
Ministar zdravlja ostvaruje predizborna obećanja koja nisu direktno ovisno o financijskim sredstvima iz proračuna. Geslo „pacijent u središtu zdravstvenog sustava“ ministar želi ostvariti snažnijim uključivanjem udruga pacijenata u odlučivanje o ključnim zdravstvenim uslugama te sustavnim razvijanjem komunikacijskih vještina budućih liječnika pa se tako na zagrebačkom Medicinskom fakultetu uvodi tematski kolegij.
Na jučerašnjem okruglom stolu »Kvalitetna komunikacija u zdravstvenom sustavu - više je od pola lijeka», ministar Rajko Ostojić je najavio i izravnu komunikaciju s bolesnicima. Svake srijede od 11 do 13 sati primat će u svom kabinetu grupu od oko 5 pacijenata koji će mu iznijeti s kakvim se preprekama susreću u nastojanju da se liječe na najbolji način. Ministrov plan za „srijedu s udrugama pacijenata“ u četverogodišnjem mandatu: razgovarati s 200 grupa pacijenata koje predstavljaju ukupno oko 200 simptoma bolesti.
- srijeda 15. veljače - razgovor s članovima Povjerenstva za prava pacijenata;
- srijeda 22. veljače- razgovor s predstavnicima udruge i oboljelima od celijakije;
- srijeda 29. veljače- na Ksaver dolaze predstavnici udruge i oboljeli od multiple skleroze.
Mensura Dražić, predsjednica Koalicije udruga u zdravstvu koja okuplja 70 udruga pacijenata, ovih je dana postala i prva predstavnica pacijenata s pravom glasa u HZZO-u. U predizbornim kampanjama za parlamentarne izbore 2007 . i 2011. godine, Rajko Ostojić je obećao znatnije uključivanje građana (osiguranika) u odlučivanje o financiraju zdravstvenog sustava koji oni financiraju pa je stoga njihovo pravo dobiti najviše moguće za svoj novac i istodobno imati potpuni uvid u način trošenja zdravstvenog proračuna. Prvi je korak na tom putu uključivanje udruga pacijenata. Osim za partnerstvo sa zdravstvenom administracijom, kojem je cilj kvalitetnije i dostupnije liječenje, ministar ukazuje i na potrebu bolje suradnje među samim udrugama civilnog društva radi prevladavanja prepreka u ostvarivanju prava.
Još je jedna dobra vijest objavljena na Okruglom stolu »Kvalitetna komunikacija u zdravstvenom sustavu“: uvodi se novi kolegij pa će tijekom cijelog studija na zagrebačkom Medicinskom fakultetu budući liječnici moći jačati svoje komunikacijske vještine. Bez dobre komunikacije nema ni dobrog liječenja, a poslanje je budućih liječnika pomaganje bolesnima, cjeloživotno učenje i geslo »bolesnik u središtu pozornosti. A dobro je osvijestiti i činjenicu da bolji odnos liječnika s pacijentima, ima za posljedicu i manje žalbi i sudskih procesa. Veljko Đorđević, predstojnik Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine pri MEF-u u Zagrebu, podsjetio je na mogućnost da se u Centru mogu educiraju svi zdravstveni profesionalci - među njima i brojni iskusni liječnici koji o tome nisu bili u prilici učiti - ali i volonteri.
O lošoj komunikaciji koja ugrožava dostojanstvo bolesnika i njihovo liječenje, na Okruglom stolu je govorio i aktivist Marijo Drlje. To su pregledi onkoloških bolensika koji se sastoje od ulaska i izlaska iz ordinacije, višetjedno ili višemjesečno čekanje na otpusno pismo...
Na pitanje novinara tko je odgovoran za dugo čekanje na otpusna pisma, ministar Ostojić je odgovorio da su za organizaciju rada pa tako i detekciju uskih (komunikacijskih) grla, odgovorni rukovoditelji zdravstvenih ustanova i klinika.
No, s druge strane treba jačati i svijest pacijenata o odgovornosti za svoje zdravlje - pa ako treba, i na prikladan način sankcionirati neodgovornost. Predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora, dijabetolog Željko Metelko ustvrdio je da neodgovornost pacijenata i nesuradljivost u liječenju može neopravdanim troškovima uništiti cijeli zdravstveni sustav. U jednom slučaju dijabetičar je ostao bez stopala jer se nije pridržavao uputa liječnika koji ga je redovito na njih upozoravao jer ih - po vlastitom priznanju - nije ih smatrao važnim. A liječenje dijabetičkog stopala je vrlo skupo. U konkretnom slučaju se moglo izbjeći, a sredstva usmjeriti na liječenje drugih.
