Uz Dan obitelji: roditelji, djeca i kult (ne)rada


Autor/Izvor: SUPRA izvor Večernji list140412

Objavljeno: 15.05.2012.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Uz Dan obitelji: roditelji, djeca i kult (ne)rada

"Ispada da je roditeljima toliko mrsko to što Mrsić predlaže,  da bi roditelji radije da njihova dje­ca kradu Bogu dane i žicaju ih za kavu nego da rade za 1.600 kuna. Je li bolje da 26-godišnjak spava do podne i žica za kavu ili da godinu dana radi za 1600 kuna mjesečno?“ - pita se Ivanka Toma, kolumnistica Večernjeg lista, potaknuta ogorčenim komentarima koji su pratili donošenje  Zakona o poticanju zapošljavanja.

Razmišljanja gđe. Toma aktualna su  iz još jednog razloga. Danas obilježavamo Međunarodni dan obitelji koji su proglasili  Ujedinjeni narodi kao odraz značaja što ga međunarodna zajednica pridaje obitelji, temeljnoj jedinici društva.  Iz obitelji i obiteljskog okruženja izrastaju  ljudi sa svojim karakterom, stavovima, vjerovanjima koja prenose i ugrađuju u širu društvenu zajednicu.

 

Prenosimo  tekst Ivanke Toma iz Večernjeg lista, kolumna Završna riječ  „Bolje glad nego rad!“ (14.04.2012.)

 

„Čak ni kada je Vlada povisila PDV sa 23 na 25 % nije se podigla takva buka, nije se toliko galamilo, niti je bilo takve gorčine i neza­dovoljstva kao sada kada se predlaže model po ko­jem bi mladi ljudi stekli pr­vo radno iskustvo i postali konkurentniji na tržištu rada. Odjednom se pojavilo nebrojeno kritičara koji nisu ni razmislili o mjera­ma što ih predlaže ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, nego su ga odmah optužili da uvodi robovlasništvo i nemilosrd­no iskorištavanje naše mla­deži.

Ispada da im je toliko mrsko to što Mrsić predlaže da bi radije da njihova dje­ca kradu Bogu dane i žicaju ih za kavu nego da godinu dana rade za 1600 kuna mjesečno. Nevjerojatno je da takav stav prevladava u zemlji u kojoj je od 300.000 prijavljenih na burzi 50.000 onih koji traže posao, a ne­maju ni dana radnog staža!

U situaciji kada posla na­prosto nema, naj­normalnija je stvar da će si poslodavac uzeti nekog tko već zna raditi. Za ostale vri­jedi to da si fakultetske di­plome mogu okačiti na zid kao podsjetnik roditeljima kako su ih četiri, pet ili šest godina financirali, i to da bi danas gledali kako njihove kćeri i sinovi od 25, 26 ili 29 godina i dalje žive s njima, i to na isti način kao u pu­bertetu. Spavaju do podne, ručaju u pidžami, poslije­podne ubijaju na kompju­teru, a večer na Facebooku jer za izlazak nemaju. I tako iz dana u dan.
 
Ministar rada Mrsić pred­ložio je da se mladima bez dana radnog iskustva otvo­ri mogućnost zapošljava­nja na godinu dana bez zasnivanja radnog odnosa. Umjesto plaće, od države bi dobili naknadu od 1600 kuna mjesečno… i da im se ta godina upisuje u radnu knjižicu kao staž. Mrsić time neće stvoriti nova radna mjesta, ali će barem mladim ljudi­ma dati šansu da od neče­ga krenu, da steknu prvo radno iskustvo i sutradan ravnopravnije konkurira­ju za posao.

 

Nije to ništa spektakularno ni nepozna­to. Mjera zapošljavanja bez zasnivanja radnog odnosa postoji u nizu europskih ze­malja. Cilj joj je isti kao i u Hrvatskoj. Vlade, u namjeri da mladu radnu snagu koja još nema nikakvo iskustvo osposobe i učine konku­rentnom, stimuliraju po­slodavce da im otvore vrata za prvo zaposlenje i da ih nauče praktičnim znanjima i vještinama. Od zemlje do zemlje variraju pogodno­sti koje poslodavac dobiva za angažiranje neiskusnih radnika, visine naknade koje država osigurava kao i maksimalno vrijeme koliko može trajati zaposlenje bez zasnivanja radnog odnosa.

Pokušaji zloporabe, na što su upozorili Mrsićevi kri­tičari, nešto su s čime se suočavaju i druge zemlje koje na ovaj način mlade ljude uvode u svijet rada. U nekim državama, poput Francuske, zloporabe su ozbiljan problem, dok se u drugima efikasnije otkrivaju i eliminiraju poslodavci koji ovu mjeru koriste kao način za korištenje jeftine radne snage. Kako će to izgledati i što će se događati u Hrvat­skoj, tek je vidjeti.

U Ministarstvu rada i miro­vinskog sustava kažu da će isključiti poslodavce koji ne isplaćuju plaće i doprinose i one koji otpuštaju radnike te angažirati niz državnih inspekcija za kontrolu pro­vođenja ove mjere. Dobro zvuči, ali iskustvo nam daje pravo na sumnju. No, bez obzira na sva loša iskustva koja imamo, ona ne bi smjela biti razlog da se zalažemo za to da se ništa ne poduzima te da se sotonizira i unaprijed odbacuje stažiranja koja predlaže Mrsić.

Uostalom, tko misli da mu je ispod časti da za prvi po­sao u životu godinu dana prima 1600 kuna, ne mora ga prihvatiti. Može ga odbi­ti i nikom ništa. Možda je dobro, onako us­put, znati da se, za razli­ku od Hrvatske, u Velikoj Britaniji mladi bez radnog iskustva koji su odbili ovu vrstu prvog zaposlenja bri­šu s burze rada i ukidaju im se sve naknade koje su do tada dobivali.

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.