Za i protiv Bolonje? Naš obrazovni sustav i promjene u okruženju

Autor/Izvor: Večernji list 0310

Objavljeno: 12.06.2011.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    

---

Ključne riječi:

• Bolonja
• mobilnost u obrazovanju
• Zajednički europski sustav visokog školstva

Za i protiv Bolonje? Naš obrazovni sustav i promjene u okruženju

Zašto nisu svi zadovoljni većom efikasnošću visokoškolskog sustava obrazovanja ?

Pojedini segmenti hrvatskog obrazovnog sustava  pružaju otpor promjenama, u drugima se one  uspješno provode a  sustav se efikasno prilagođava promjenama u okruženju i potrebama dionika. Bura oko prijedloga Zakona o visokom obrazovanju, Zakona o sveučilištu i  Zakona o znanosti kao i dvanaesta godišnjica  izgradnj zajedničkog europskog sustava visokog školstva, povod  su  za rezime:  hrvatski visokoškolski obrazovni sustav, njegovo prilagođavanje promjenama  u okruženju,  prednosti i nedostaci Bolonje u Hrvatskoj.

U ovom članku su korišteni citati  sudionika okruglog stolo o provedbi  Bolonje, održanog u ožujku 2010. godine  na  Sveučilištu u Zagrebu kao i citati  iz članka Petre Maretić Žonja   iz “Večernjeg lista”.

Najveća prednost Bolonje je  efikasniji  visokoškolski sustava obrazovanja.  Danas je znatno  veći  broj studenata  koji   uspiju položiti ispite u roku i  redovno “polože  godinu”  no što je to bio slučaj u vrijeme  prije uvođenja Bolonje.

Prije  deset godina, na Medicinskom fakultetu  u Zagrebu tek bi  2 od 10 studenata u roku „položila”  godinu. Danas prolazi godinu  čak  8 od 10 “medicinara”.

Prolaznost se znatno povećala i na studiju matematike na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Prije  šest godina tek bi 3 od 10 studenata položili sve ispite na godini u roku. Danas  prolazi godinu 6 od 10  „ matematičara“.

Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, prije uvođenja Bolonje, 6 od 10 studenata bi položilo sve ispite na godini u roku. Danas prolazi 8 od 10 studenata. Ove podatke  koji dokazuju  povećanje efikasnosti studiranja iznio je profesor Pavel Gregorića s Filozof­skog fakulteta.

Druga prednost Bolonje je u tome da se u Hrvatskoj dobivene diplome priznaju  u drugim europskim zemljama.

Treća prednost Bolonje je prema mišljenju dekana FER-a Vedrana Mornara, u  poticanju studenata na kontinuitet u učenju čestim provjerama  znanja.  Studenti svako malo  imaju provjere znanja, uče u manjim količinama te su efikasniji.

Profesor Gregorić, spomenuo je i negativne strane  Bolonje a slaba, gotovo nikakva mobilnost svakako je jedan od glavnih problema.

Nema sustavnog praćenja ali se procjenjuje da  će u akademskoj godini 2011./2012.  tek 1036 studenata, odnosno 0,6% studenatske populacije biti mobilno odnosno odlučiti se na studij u inozemstvu.
To je mnogo manje od  2,7%   koliki je  europski prosjek mobilnosti studenata  da ne spominjemo Irce sa 10 %  i Islanđane sa 16 %  studenata koji studiraju izvan domovine.

Česti su i prigovori da bodovi ECTS nisu dobro usklađeni s težinom kolegija, da su prevelike studentske skupine,  da je premalo na­stavnika, novaka…

Najžešći protivnici  Bolonje  u  novom sustavu  visokog školovanja  vide gotovo  isključivo  politički proces:

- Našla se hrpa ministara i dogovorila ga.  Ni studente, ni novake ni profesore nitko ništa nije pitao. Tako nije bilo  ni 60-tih,- smatra  Žarko Puhovski, profesor političke filozofije na Filo­zofskom fakultetu. Za njega bi sveučilišta, kaže, trebala biti slobodne zajednice a sada se na fakultetima  pre­ma studentima ponašaju kao prema osnovnoškolcima.

-Moram dva puta u seme­stru provjeravati nečije  znanje. Pa to se radi sa 11-go­dišnjom djecom. Osim toga, Bolonja produljuje studira­nje barem godinu dana.  I intelektualni je doseg niži.  Na mom kolegiju  studenti po novom  moraju pročitati 25 posto manje literature.

-objašnjava Puhovski.

Za njega dvojbe nema - Bolonja je uzrokovala pad kvalitete na svim hrvatskim sveučilištima, a bolja prola­znost na pojedinim fakulte­tima nije ništa drugo nego obična proizvodnja većeg broja radnika za tržište.  Troškove obrazovnog sustava, profesor Puhovski nije spomenuo niti jednom riječju.