Kolektivni ugovori, naknade za prijevoz i slučaj šibenske bolnice


Autor/Izvor: SUPRA, Nacional 301010

Objavljeno: 9.07.2012.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Kolektivni ugovori, naknade za prijevoz i slučaj šibenske bolnice

„Ne znam pamtite li još onaj šibenski slučaj s početka  ljeta 2010. godine kad je stotinjak djelatnika tamošnje bolnice tužilo svoju ustanovu jer im ne plaća "drugu cipelarinu"...Tim riječima počinje tekst književnika Renata Baretića objavljen u  „Nacionalu“  od 30. listopada 2010. godine pod naslovom  “Zlatna telad socijalima”. Tema je itekako aktualno u kontekstu pregovora o Temeljnom kolektivnom ugovoru za javne službe i reformi u sustavu naknada za prijevoz. Donosimo ulomak iz Baretićeve kolumne:

 

“Gledao sam prilog o tome u nekim televizijskim vijestima: oči su mi ispale i uši otpale od nevjerice! Prvi sam put tada čuo za cipelarinu; da mi je netko prije toga izgovorio tako šašavu riječ mislio bih da se s nečim sprda, ali ne: cipelarina je naknada za one koji žive izvan grada u kojem rade, a odnosi se na korake koje djelatnik napravi od autobusnoga kolodvora do svoga radnog mjesta. I iznos jednako kao i naknada za javni prijevoz onima koji žive u samom gradu.

E, ali sad su ovi koji žive izvan Šibenika_zatražili još i drugu  cipelarinu, onu za hodanje od kućnog praga do stanice međugradskog autobusa za Šibenik.


A bolnica na to nije pristala, nema novca ni za poslovanje, kamoli za pizdarije, pa su je cipelići hrpimično tužili, jer kolektivni ugovor je kolektivni ugovor, sto  kuna je sto kuna, a hrvatski taban  u hrvatskoj cipeli je hrvatski taban u hrvatskoj cipeli, prema tome... Ne znam ništa o sudbini tih tužbi (vjerojatno su već na putu za Strasbourg) ali znam da bi, kad bi se mene pitalo, svi tužitelji dobili takvu gromku kolektivnu cipelarinu u guzice da bi se čulo sve do Žutog mora! Kao i svi nadređeni supotpisnici takvoga kolektivnog ugovora.

 

Da sad ne ispadnem neki morali­zator s figom u džepu: više od šest godina primao sam po automatizmu naknadu za gradski prijevoz kao zaposlenik Slobodne Dalmacije, premda su svi u firmi znali da živim preko puta redakcije i da mi do radnog stola ne treba više od pet minuta cipelarenja. Da sam se poželio odreći tog dodatka, vjerojatno bi me poslali na provjeru radne sposobnosti, jer s takvom se budalom još nisu sreli...“ ( Renato Baretić, Nacional 30/11/2010.)

 

Napomena:

Temeljni kolektivni ugovor  za javne službe potpisan je u listopadu 2010. i vrijedi do 31. srpnja 2013. godine. No, uslijed bitno izmijenjenih okolnosti, Vlada je početkom lipnja inicirala pregovore o izmjenama pri čemu je cilj Vlade smanjenje izdatke za plaće (uključujući i materijalna prava) u javnom sektoru u ovoj godini za dvije milijarde kuna. Vlada i sindikati održali su nekoliko rundi pregovora.

Među usaglašenim elementima  je reforma naknade za prijevoz. Nakna­du se više neće isplaćivati bez računa, u gotovini, kao što je to do sada bio običaj. S jednog na dva kilometra povećala bi se i udaljenost od mjesta stanovanja do posla, za koju zaposleni ne bi imali pravo na naknadu za prijevoz. Bez naknade za prijevoz trebala bi ostati četvrtina zaposlenih koji su primali naknadu, a da nisu imali troškova prijevoza. No, pregovori još nisu gotovi…Danas, 9. srpnja je Vlada sindikalistima emailom poslala konačnu ponudu.

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.