U Saboru prihvaćen Zakon o MPO, slijedi li referendum?


Autor/Izvor: SUPRA, Večernji list/Obzor 140712

Objavljeno: 16.07.2012.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

U Saboru prihvaćen Zakon o MPO, slijedi li referendum?

Unatoč velikoj buri u javnosti, Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji prihvaćen je u petak u Saboru sa 88 glasova za, 45 protiv i 2 suzdržana. Velik iskorak je to što su zastupnici glasovali poimenično a na inicijativu oporbenih HDZ-a i HDSSB-a.


Tijekom rasprave o spornom zakonu postajalo je sve jasnije da se ne radi samo o medicinskom već o svjetonazorskom pitanju. Uz standardnu stranačku stegu i organizirane građanske akcije, uoči ovoga glasovanja pojavio se novi čimbenik utjecaja na saborske zastupnike. Crkva  je apelirala na katolički duh kod zastupnika da  glasuju po vlastitoj savjesti. A to je onda za posljedicu imalo i  podizanje  demokratskog  standarda na višu razinu,  odnosno  poimeničnim glasovanjem zastupnika.

Podsjetimo, prijedlog Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji doveo je do raskola na društvenoj i političkoj sceni. Hrvatska biskupska konferencija ovaj je Zakon nazvala 'duboko nemoralnim i nehumanim', te je vladajućima poručila da im 'pobjeda na izborima ne daje neograničenu vlast nad životom i smrću niti im daje otvorene ruke za urušavanje temeljnih vrijednosti poput braka i obitelji'.

Dok su zastupnici raspravljali u Saboru o spornom Zakonu, nekoliko metara dalje u Markovoj crkvi vjernici su molili da se odustane od zamrzavanja embrija a za odgodu prihvaćanja Zakona o MPO lobirao je za vatikansku diplomaciju neuobičajeno žurnom političkom akcijom, još prije predaje vjerodajnica,  u svom prvom nastupu u javnosti, novi apostolski nuncija mons. D’Errico. Katolički aktivisti iz udruge 'I ja sam bio embrij' prikupili su više od 133 tisuća potpisa hrvatskih građana protiv Zakona o MPO i najavili jesensku peticiju za referendum u ako ovaj etički, medicinski i svjetonazorski sporni Zakon prođe u Saboru.

 

Tako je jedan nominalno medicinski zakon postao prvorazred­no političko pitanje jer bi se u njegovu sudbinu mogao umiješati i referendum kao najsnažniji politički i demokratski instrument jednoga društva.

Crkveni poziv na referendum politička je poruka i podsjetnik građanima da su oni politički subjekt i da svojim potpisom ili glasom mogu doista ne­što promijeniti. Izbori im to ne omogućavaju jer je sustav ta­kav da se s lista biraju  stranački podobni  a ne oni  kroz čije pojedinačne aktivnosti, javne nastupe i glasovanje o određenim temama u Saboru, građanin može prepoznati da se podudara s njegovim osobnim političkim stavom, svjetonazorom i uvjerenjem o određenoj temi.

Crkva je prvo iz vjerničke baze, jer je sve krenulo odozdo od laika, a kasnije i priopćenjem HBK te iz usta novog apostolskog nuncija, pokrenula akciju širokih po­litičkih razmjera, koja će postati i šira uspije li prikupiti dovoljan broj pot­pisa za referendum. Za samu Crkvu i vjernike je to izlazak iz  šutljive amorfne mase građana - izravno na društvenu i političku scenu….

O tome piše  Darka Pavičića u Obzoru/Večernji list od 14. srpnja. Prenosimo dio napisa.

„U crkvenim udrugama kažu kako oni neće, poput Milanovićevih ministara, ovo ljeto na godišnji odmor desetak dana, već da su počeli s pripremama mreže koja će prikupljati potpise za raspisivanje referenduma. Ako rezultat iz 500 (od 1500 župa) sa 133.000 potpi­sa uspiju preslikati na cijelu Hrvatsku, nedvojbeno je da će u tome i uspjeti.

Hrvatska bi se tako mogla naći u pra­vom političkom čudu jer će uz goruće teme ekonomskog i gospodarskog spasa, plebiscitarno odlučivati o sud­bini zamrznutih embrija…temi koja se ne tiče svih i nije u izravnom interesu najvećeg dijela građana… Statistički je takvih slučajeva bilo malo, gotovo u promilima u odnosu na cijelu popu­laciju, a stekao se dojam da se tiču svih. I to ne svih kao gomile i mase, nego kao svakog pojedinca ponao­sob. Upravo to potvrđuje da je riječ o ključnoj političkoj temi ne samo ovih nego i svih budućih dana jer se očito radi o "okidaču masa" koji je u svakoj pojedinačnoj svijesti pokrenuo brigu o zajedničkoj budućnosti. To je de­mokracija i to je država!

Država nije ni Josipović na Pantovčaku, ni Milanović u Banskim dvorima, ni Čačić u Mađarskoj. Država su svi njezini ljudi, osobe i imena, koji si to mogu osvijestiti tek kada ih se dovede pred tzv. sudbonosna pitanja. Forsi­ranje Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji upravo je jedno od takvih pitanja ko­ja su isprovocirala pojedince da svoje potpise stave danas na deklaraciju, a sutra na zahtjev za referendum, jer ćute da se (možda) kroz jedno i poje­dinačno pitanje mogu riješiti opća pi­tanja pa čak i elementarna nepogoda krize. Pritom nije važno tko je vjernik, a tko nije ili tko je veći ili manji katolik. Hrvatska danas vapi za ljudima koji bi imali mandat povjerenja društva u cjelini, a ne samo uskih pojedinačnih interesnih lobija.

Dakako, politički njuh desnice, premda u ovome tre­nutku razbijene na političkoj sceni, snažno se izoštrio kada je svima po­stalo jasno da je jedno svjetonazorsko pitanje postalo političko. Možda mo­že zvučati politički suludo, ali ovaj će zakon HDZ i desnicu mobilizirati  do neslućenih granica i dati im snagu i koherentnost koju ne samo da same nisu mogle postići nego im ih nitko i ništa izvana nije mogao podariti do sama ljevica, koja je na vlast došla po­najprije zbog HDZ-ovih grijeha i ne­viđenog lopovluka, a najmanje zbog vlastitih sposobnosti.“ (D. Pavičić, Večernji list od 14. srpnja)

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.