Human enhan­cement: granica između liječenja i prepravljanja čovjeka?


transhumanistlibrarian wordpress com

Autor/Izvor: SUPRA, Liječničke novine br.100/11,

Objavljeno: 20.07.2012.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Human enhan­cement: granica između liječenja i prepravljanja čovjeka?

U kontekstu burnih rasprava o sad već prihvaćenom Zakonu o MPO, mnogi među nama su se pitali: gdje je granica između liječenja i prepravljanja/pravljenja čovjeka? "Human enhan­cement" je uvriježeni terminu za postupke kojima se mijenjaju ljudske osobine i sposobnosti, nekad i izvan onoga što je priro­đeno ljudskoj vrsti. Hrvatski su etičari ponudili na­ziv "prepravljanje" ili "poboljšanje" .

 

Nepodijeljeno je mišljenje stručne i široke javnosti kad se radi o medicinskim zahvatima kojima je cilj povratak u stanje zdravlja,  na primjer  nado­mještanje dijela tijela ili funkcije izgubljene zbog bolesti ili ozljede.

Opće­prihvaćeni su i smatraju se rutinskim medicinskim postupcima a ne svjetonazorskim pitanjima: implantacija umjetnog zgloba, inzulinske pumpe, srčanog elektrostimulatora, ugradnja umjetnog srca i bioničke ruke...

Slično je i s transplantacijom organa sa živih i umrlih dava­telja (iako kad se radi o umrlim davateljima, transplantaciju još uvijek prate etičke dileme - utvrđivanje smrti davatelja, lista primatelja, pristanak na darivanje,  trgovina organima).

Kad je riječ o estetskoj kirurgiji, prih­vatljivima se čine zahvati poput korekcije izrazito velikog nosa, što pridonosi psihoemocionalnoj stabilnosti osobe i pomaže njenom uklapanju u društvo, iako sam zahvat ne predstavljaju „povratak u prvobitno stanje“ zdravlja. No, diskutabilni mogu postati  postupci  kreiranja "viška" ljepote,  kad  plastična kirurgija hrani potre­bu za isticanjem u pitanju ljepote i mladosti, hrani osobnu taštini  a na društvenoj razini pomaže nametanju uniformnog ideala ljepote te glorifikaciji vanjštine i mladosti kao vrhunskih vrednota.

Moguće odgovore  na pitanje gdje je granica između liječenja i prepravljanja, dala je dr.  Lidija Gajski,  u Liječničkim novinama br.100/11, u članku „Kiborzi među nama/Gdje je granica između liječenja i prepravljanja čovjeka“. Prenosimo najintrigantnije dijelove napisa:

„Stvari postaju složenije kad se radi o kreiranju dodatnih sposobnosti, odnosno osobina koje nadmašuju one svojstvene ljud­skoj vrsti i "normalnom" čovjeku. Na tom se području isprepliću i konvergiraju nanotehnologija, biotehnologija, informacijska tehno­logija i kognitivna znanost.

Već danas se ugra­đuju potkožni implantati - senzori za nove os­jete, npr. ultrazvučne valove, ili moždani im­plantati pomoću kojih se bolje vidi ili komu­nicira, te kontrolira uređaje na daljinu. Riječ je o kiborzima viših generacija.

Eksperimentira se sa stimulirajućim i neurotropnim lijeko­vima, hormonima i dodacima hrani koji po­boljšavaju raspoloženje, pamćenje i inteli­genciju. U mozak se unose matične stanice i traže putevi stimulacije neurogeneze.

Kritičari transhumanizma, a to je ideologija i pokret koji promiče stvaranje bolje verzije čovjeka, upozoravaju da se ovim postupcima povećava mogućnost nadzora ljudi, kako fizičkog praćenja, tako i kontrole uma. Poznato je da je visoka tehnologija u pravilu dostupna bogatom sloju, odnosno bogatim društvima, što stvara uvjete da takvi postanu ljepši i pametniji, pa onda još eko­nomski i politički moćniji. To je put prema stvaranju nove klase superiornih ljudi-vladara i one običnih ljudi-radnika, odnosno robova (Jeremy Rifkin: "Biotehnološko stoljeće").

Krajnje diskutabilni i po mišljenju mnogih bioetičara neprihvatljivi, postupci su kreiranja "viška" ljepote i sposobnosti pomoću manipulacije genima. Ovdje se, naime, ne radi o intervencijama na pojedincu, već o zah­vatima u nasljednu osnovu, koji imaju poten­cijal mijenjanja osobina na razini čitave vrste. Stav o nedopustivosti ovih postupaka temelji se ne samo na činjenici da oni mogu proiz­vesti ozbiljnu i nepopravljivu štetu, već i na svijesti da su, radi ograničenosti našeg znanja, njihove posljedice nepredvidljive i nedogledive (Lošinjska deklaracija o biotičkom suverenitetu, 2004.).

Preuređivanje živih bića, odnosno vrsta, koje je već sada na djelu (GMO), proizlazi iz nepoštivanja dostojanstva drugih živih bića i arogancije kojom čovjek, vodeći se pukom utilitarnošću, ukida ono u čijem stvaranju nije sudjelovao, uključujući i samog sebe. Genski "prepravljen" i "pobolj­šan", izgubit će bitne ljudske značajke i kvalitete. To više neće biti čovjek u današnjem smislu riječi; bit će to ujedno i kraj svijeta kojeg danas poznajemo, odnosno kraj ljudske povijesti (Francis Fukuyama: "Kraj čovjeka?").

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.