Svi na okupu: Večernjakov Okrugli stol o zdravstvenom odgoju


zdravstveni odgoj IZVOR zagorje com

Autor/Izvor: SUPRA, Večernji list/Obzor 190113

Objavljeno: 23.01.2013.

Printaj članak

Podijeli s prijateljima na:    


Ključne riječi:

Svi na okupu: Večernjakov Okrugli stol o zdravstvenom odgoju

Svi se slažu da treba spolni odgoj ali kakav?

 

Po prvi put u 8 godina - jer tako dugo obrazovna administracija pokušava uvesti zdravstveni  odgoj  u škole -  Večernji list je uspio za istim stolom okupiti sve: ministarstvo, crkvu, autore programa, predstavnike roditelja koji se protive, neovisne stručnjake. Na Okruglom stolu o spornom četvrtom modulu zdravstvenog odgoja, koji je održan prošloga tjedna,  okupile su se sve zainteresirane i konfrontirane strane:  A. Štulhofer, predstavnika autora programa, V. Filipović, predstavnik Ministarstva obrazovanja, T. Matulić i P. K. Hodžić, predstavnici Crkve,  Ž. Markić, predstavnica onog dijela roditelja koji su se žestoko usprotivili te neovisni stručnjaci G. Kuterovac Jagodić i V. Rudan. Rasprava je pokazala da se svi slažu da je  spolni odgoj potreban ali ne i u tome kada i kako ga provesti. Prenosimo  najzanimljivije dijelove rasprave objavljene u  Večernjem  listu od 19. siječnja:

 

Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje (Ministarstvo obrazovanja…)

Ako se ne želi razgovarati s crkvom ni udrugama civilnog društva, zašto vlast izbjegava dijalog  s roditeljima? Osam i pol godina traje rasprava o spolnom odgoju i ovo je svojevrsna jav­na rasprava…U posljednjih 8 godina obrazovne administracije pokušavale su uvesti zdravstveni  odgoj jer je uočeno da postoji niz zabrinjavajućih pojava kod mladih koje, nužno govore da djeci treba dodatna edukacija i vještine kako bi mogli do­nositi odgovorne odluke. …Činjenice je da djeca počnu prerano pušiti, konzumirati alkohol, droge, da postoji problem nasilnog ponašanja. Činjeni­ca je da svake godine imamo oko dvi­je tisuće maloljetničkih trudnoća, da svaka peta djevojka studentske dobi  boluje od klamidije.

 Jesu li moguće izmjene programa? Otpočetka je jasno rečeno da će kurikulum zdravstvenog odgoja  biti eksperimentalno proveden u 2 nastavne godine. Sve je sukladno proceduri. Dvije godine zdravstveni je odgoj ek­sperimentalan, nakon toga slijedi evaluacija i promjene su moguće. Ne radi se samo o udruzi Grozd nego i o nizu drugih udruga, ali ozbiljna institucija ne može dopustiti da joj kurikulume kreira bilo koja udruga.

Jesu li roditelji dovoljno otvoreni i obrazovani da se taj posao prepusti njima? Nitko ne misli da roditelji nisu spremni odgajati djecu. Dapače, mi mislimo da njih treba uključiti ja­če. Kurikulum ne krši prava roditelja i Ustav, a ni ljudska prava jer je Sud za ljudska prava u Strasbourgu odbio žalbu roditelja iz Njemačke koji su se protivili spolnom odgoju. Na kuriku­lum zdravstvenog odgoja gledam kao na kurikulum svakog drugog predme­ta, a ni jedan nije  raspravljen s rodi­teljima.

Možda će biti učitelja koji će reći da to ne žele predavati, pozvati se na prigovor savjesti... Jeste li to uzeto u obzir? Neće svi učitelji i nastavnici predavati, nego samo oni koji su po svom formalnom obrazovanju za to pripremljeni, znači učitelji razredne nastave u razrednoj nastavi, a učitelji biologije i psiholozi, stručni suradnici,pedagozi, defektolozi. Uzeli smo u obzir moguć­nost da netko kaže da se ne osjeća kompetentnim i u tom pogledu doi­sta želimo vjerovati našim učiteljima. Nemojmo sada zaoštravati situaciju pričama o sankcijama, u našim se ško­lama događa niz stvari koje, na žalost, sustav ne može provjeriti i kontrolirati i koji možda nanose veću štetu odgoju i obrazovanju djece.

Jesu li učitelji prošli radionice, jesu li osposobljeni za provođenje zdrav­stvenog odgoja?
Pitanje zdravstvenog, od­nosno spolnog odgoja mistificira se. Po svom formalnom obrazovanju učitelji biologije, psihologije, tjelesne zdravstvene kulture, učitelji razredne nastave, educirani su u toj širini svog obrazovanja za aktivnosti koje se pla­niraju u sklopu dodatnih 12 sati. Od listopada je održano više stručnih sku­pova za sve grupacije učitelja i nastav­nika koji će u okviru sata razrednika to i predavati.

Neki neće doma ni s vlastitom dje­com govoriti o masturbaciji, a kako će učitelj o tome s učenicima govoriti? Ako se čitava priča spolnog odgoja svodi na masturbaciju i na kon­dom, onda je to doista banaliziranje i pojednostavnjivanje. Što se tiče odgo­ja, svaki učitelj, ma što predavao, ima odgojnu ulogu. Možda neki nesvjesno podcjenjuju nastavnike i učitelje koji­ma su povjerili svoju djecu. Ne može netko pozitivno odgajati djecu u svim segmentima svog rada s djetetom, a onda u segmentu zdravstvenog odgoja imati drugi stav. To nepovjerenje pre­ma učiteljima možda nesvjesno govori o tome koliko smo preplavljeni emo­cijama kad se govori o zdravstvenom odgoju i koliko zanemarujemo činjeni­ce i realnost te moram priznati da sam tužan stoje u ovoj državi zdravstveni odgoj najveći problem.

 

prof. Aleksandar Štulhofer, sociolog i jedan od autora kurikuluma

Trebaju li roditelji odlučiti hoće li djeca ići na spolni odgoj ili ne? Po mojem osobnom mišljenju, koje nije stručno mišljenje Ministar­stva (nisam zaposlenik Agencije za odgoj i obrazovanje i imam pravo na svoje mi­šljenje), smatram da roditelji trebaju ima­ti pravo doći u osnovnu školu, pročitati što će sve djeca raditi i svojim potpisom reći ne želim da moje dijete pohađa te satove. I zbog toga nitko ne bi trebao snositi sankcije. U srednjim školama,  iz više razloga  to pravo roditeljima više nebih dao.

Je li uvođenje zdravstvenog, odnosno spolnog odgoja u škole podijelilo Hr­vatsku i zašto?
Ne mislim da je ta tema (spolni odgoj) istinski podijelila Hrvatsku. Postoje oni koji su protiv i oni su do­voljno glasni da izazovu interes medi­ja, a onda se to pretvorilo u politički problem iako nema nikakve veze sa supstancijom onog što želimo. Zdrav­stveni je odgoj potreban jer su i djeci i mladim ljudima potrebne neke infor­macije i neke vještine za zdrav i uspje­šan život.  Neke od tih vještina stječu u domu, a neke ne stječu u obitelji i tu je uloga škole, kako odgojna tako i edukacijska, nužna.  

Kad govorimo o pravu izbora, ako počnete s tim, onda ćemo uskoro doći do podjela kakvu povijest želimo slušati. Isto tako, imat ćemo diskusiju o biologiji, treba li uopće govoriti o evoluciji ili treba govoriti is­ključivo o kreacionizmu. Postoji škola koja je sekularna i koja se temelji na onome što trenutačno znanost zna. Ne zna sve i neke stvari će se promije­niti, ali to je jedini način na koji škola funkcionira u sekularnom društvu.

dr. Željka Markić, predstavnica roditelja i dopredsjednica udruge GROZD

Zašto se Udruga Grozd protivi ova­kvom spolnom odgoju? Usuglašeni smo o tomu da je potreban spolni odgoj. Da djeci treba osigurati punu informaciju. Razliku­jemo se u tome kako i na koji način taj spolni odgoj treba organizirati. Mi smatramo da je nametanje rodne ideologije, koja se očituje kroz litera­turu koja je velikom djelu stručnjaka sporna. Zašto je se ne makne s popisa literature? Mi smo se borili 4,5 godine  rata da bismo imali mogućnost u Hrvatskoj imati različite svjetonazore. U Hrvatskoj, koja je većinski katolička zemlja, vjeronauk je izborni predmet, on nije nametnut roditeljima. Mi tražimo samo mogućnost da se dade rodi­teljima prilika da odaberu. …problem je  nametanje jednog svjetonazora drugima, i to je neprihvatljivo…

Izjava gospodina Filipovića odražava duh kako je ovaj program uveden i kako se dalje provodi. Duh je totalitaristički. Mi ovdje već dva mje­seca slušamo o željama, o nadama, o planovima, sve je to u budućnosti. Kao da je ovaj program uveden ek­sperimentalno, da ćemo ga procijeniti, pa ćemo ga ocijeniti pa ćemo doći do nekih zaključaka, što mi pozdravlja­mo. Ali ovaj program je potkraj rujna uveden u sve škole u Hrvatskoj nakon što je već odobren plan i program. Ni­je imao razrađene nastavne jedinice, nema udžbenik, on ima jedino popis literature na kojem se nalazi osam pri­ručnika koji ni po kojem kriteriju nisu znanstveni.

Ovaj je program uveden u škole bez stručne recenzije, iz ruku autora prebačen je u škole, a nisu se mogli natjecati različiti autori  i udruge. Usto, sadrži niz neznanstvenih elemenata, dobno nije prilagođen jer se djeci od 9 do 17 godina nude sadržaji koji seksualiziraju djecu i koji su potpuno neprikladni. Taj je program zaobišao demokratske procedure i prekršio je niz zakona te Ustav RH i zato mislimo da je sporan.

Udruga Grozd se protivi ova­kvom spolnom odgoju… Mi smo pokazali da se zalažemo za zdravstveni odgoj i za spolni odgoj jer smo 2006. izradili 2 programa, za osnovne i srednje škole, koja su se kratko, eksperimentalno izvodila u školama, a za njih se odlučila većina roditelja...

 

dr.Tonći Matulić, bioetičar i profesor moralne teologije te dekan KBF-a

Je li spolni odgoj potreban ili ne? Spolni odgoj ugrađen u zdravstve­ni odgoj je poželjan i koristan…ali radi se o delikatnom aspektu odgoja. Taj aspekt proizlazi iz delikatnosti sadržaja i pristupa koji se tiču ljudske spolnosti, i na njoj utemeljene ljudske seksualnosti. Moramo postati svjesni da pristupamo nečemu što nije, čak ako se hoće danas takvim predstavi­ti, tržišna roba…Živimo u društvu u kojem prevlada­vaju dva poroka - konzumerizam i konformizam - te povratno utječu na doživljaj našeg tijela, seksualnosti, na­še intime te tako da ne primjećujemo da zajedno s njima dolaze još dva po­roka - porok bestidnosti, opscenosti i porok panerotizma. Vi ne možete ni automobil kupiti a da vas oni, putem reklame, seksualno ne uzbuđuju ob­naženim ženskim tijelom…

Je li uvođenje zdravstvenog, odnosno spolnog odgoja u škole podijelilo Hr­vatsku i zašto? Nije najveći problem ove zemlje zdrav­stveni odgoj, postoji puno gori i veći problemi i svi vi dobro to znate… Kriv je pristup otpočetka…Pogriješilo se u pristupu. U konačnici, rav­natelj Agencije za odgoj i obrazovanje je ravnatelj agencije svih građana Hr­vatske,…pa i tih katolika za koje se često osjeća da bi bilo najbolje istrijebiti ih iz hrvat­skog društva…Konačno se naučimo u po­litičkoj zajednici poštovati ishodišta koja su precizira­na Ustavom. Povrijeđena su ustavna prava, drugo, kad se kaže legalnost i legitimnost demokratske procedure, to je samo pola posla, a druga polovica je da treba poštovati ne samo ono što oplemenjuje demokraciju nego i ono što omogućuje pronalaženje najboljih rješenja. Ako se ne bude razgovaralo s Crkvom, udrugama civilnog društva, onda neka se razgovara s roditeljima. I četvrto, hajmo razgovarati o dobrobiti hrvatske djece! Samo mama i tata ka­žu dušo moja, anđele moj, ne govore to ni nastavnici ni Filipović. To nam govo­ri da, kad govorimo o sadržaju spolnog odgoja, zadiremo u nečiju intimu, inti­ma je izrečena sintagmom dušo moja, ljubavi moja, anđele moj…

dr. Petar Krešimir Hodžić, voditelj ureda za obitelj i život Hrvatske biskupske konferencije

Je li spolni odgoj potreban ili ne? Spolnom odgoju treba reći da, ali ne i spolnoj edukaciji ako ju se shvaća samo kao puko iznošenje in­formacija i prakticiranje vještina. Pri tome treba znati tko ima glavnu riječ, a tko pomaže i nadopunjuje. Roditelji su prvi i glavni odgojitelji, njima pri­pada primarno mjesto i u spolnom odgoju. Ne smije ih se podcjenjivati  i diskreditirati stavom da za to nisu sposobni. Ako ih netko proglašava nesposobnima i isključi ih, ugrožava im roditeljska prava, krši Ustav i čitav niz međunarodnih konvencija.

Zato se Katolička crkva uključila u ovu raspra­vu jer, kad su već roditelji podcijenjeni i diskreditirani, netko je morao stati u obranu njihovih prava. Ovo nije sukob Crkve i vlasti, ovdje se radi o odnosu vlasti i roditelja. Povelja o pravima obitelji Svete Stolice jasno kaže da ro­ditelji imaju pravo da njihova djeca ne pohađaju poduku koja nije u skladu s njihovim ćudorednim i vjerskim uvje­renjima, a osobito se spolni odgoj, koji je temeljno pravo roditelja, mora od­vijati pod njihovim brižnim vodstvom bilo u kući bilo odgojnim zavodima koje će odabrati i nadzirati...Ono što ih poučavamo kući treba se nastavlja­ti u školi, a ne da se stvara shizofreni odgoj.

 

Jedina demokratska opcija u ovoj situaciji jest ponuditi roditeljima izbor u skladu s njihovim pedagoš­kim i vjerskim uvjerenjima. Meni je ključno pitanje ovo - ako pogledamo odluku koju je 27. rujna potpisao mi­nistar, tamo se spominje kurikulum, a u posljednje se vrijeme govori o eksperimentalnom programu koji prema Zakonu o odgoju i obrazovanju  u osnovnim i srednjim školama ima različiti način uvođenja od onoga  što  je vezano za kurikulum. Može li nam gospodin Filipović pokazati odluku da je uveden eksperimentalni program?

 

prof. dr. Gordana Kuterovac Jagodić, psihologinja, Filozofski fakultet (neovisni  stručnjak)
Jesu li roditelji dovoljno otvoreni i obrazovani da se taj posao prepusti njima?
Nismo sigurni da će svaki roditelj dovoljno dobro objasniti djetetu kako se zaštititi, kako se pre­rano ne izložiti pritisku vršnjaka. Zato je vrlo važno da ima pomoć stručnjaka i škole, koji će nepristrano i nestrasno dati informacije, iz kojih će znati da mogu stupati u spolne odnose, ali da  se isto tako od njih mogu i suzdržava­li.

Ja sam se htjela osvrnuti na to tko provodi kurikulum. Meni se ne sviđa ideja da to mogu ra­diti nastavnici svih profila, koji nisu možda tome skloni. Meni bi bilo draže da to provode osobe koje su educirane za to, kao što su školski psiholozi ili ba­rem osobe koje imaju želju ili senzibili­tet da tako razgovaraju s djecom.

Djeca se rađaju sa sposobnošću za spolno uzbuđenje. To nije seksualno ponašanje u smislu inte­rakcije s drugim, ali djeca osjećaju do­dir, spremna su za spolno uzbuđenje.... Spolnost je jednako dio odrastanja i razvoja djeteta kao i svaki drugi, a ovakvim raspravama od njega činimo ono što je naš problem - naši tabui, naš strahovi, naše nelagodno­sti, teško nam je o tome govoriti, kao i o smrti i nekim drugim temama, pa  djecu nastojimo od toga, navodno,  sačuvati.

FUNBOX

Život 360 *Humor* Edumar * Mjerači

Dodaj RSS kanal RSS     Posjeti i naše stranice na: FB TW
web by Euroart 93
© 2010 SupraZdravlje. Sva prava pridržana.